FILMSKI MEDIJI

18. OžUJKA 2008. 21:04h

Blu-ray, VHS, DVD... ima li kraja?

Foto

Scena
0

Tekst

Filmofili su morali u posljednjih nekoliko godina primijeniti sijaset medija kako bi pogledali film. Što nam je to donio svaki?

Svijet je prije nekoliko tjedana potresla vijest kako je dug i zamoran rat formata konačno završen. Nakon godina bitke HD DVD je konačno pokleknuo i primat prepustio Blu-rayu, novom ultimativnom nasljedniku DVD-a. Od sada će sve što budemo gledali na televizijama biti plavo, poručili su

tehnološki kužatori promičući novo doba super oštre slike zadivljujućih performansi.

Novi disk doista jest 'zadivljujućih performansi'. To malo čudo, koje na prvi pogled ne izgleda bitno drugačije od CD-a i DVD-a, na sebi nosi ogromne količine podataka (25 i 50 gigabajta, ovisno o verziji), a to u filmofilskom svijetu znači 'sliku nevjerojatne kvalitete od koje zastaje dah'. No dobro, ali što to znači za obične ljude koji samo žele gledati filmove?

Odlučili smo, onako filmski, pogledati što nam je ponudio svaki od formata na kojima smo svih ovih godina gledali filmove, čisto da se prisjetimo onoga što je bilo prije nego nam se zaplavi pred očima.

VHS kazeta - Premotajte na početak, molim!

Ostatak svijeta doživio je procvat kućnog kina pojavom jeftinih 16mm kamera, ali s obzirom da je na ovim prostorima malo toga ikada bilo jeftino, morali smo pričekati na pojavu ovog malog čuda sa Istoka kako bi otkrili čari žderanja kokica u kućnoj atmosferi. Kada se VHS pojavio 1976. godine najprije mu se nije predviđala svijetla budućnost, s obzirom da je za konkurenta imala Sonyjev tehnološki

moćniji Betamax. Na kraju je potpuno uspjela, tako da kada danas govorimo o 'video kazeti' najčešće mislimo upravo na VHS. Upravo je ovaj format onaj na kojem smo vidjeli svoje prve Rockyje, Prljave Harryje, Karate Kidove i radodajne švedske djeve u akciji.

VHS je za filmske potrebe davao čisto zadovoljavajuću sliku praktički TV kvalitete u kojoj su mogli uživati svi filmoljupci. Kazete su bile široko dostupne, a video je imao gotovo svaki dom, tako da je brkanje daljinaca postala praksa i u Hrvatskoj, a ne samo u svijetu.

Zlatno doba VHS-a, usprkos petljanju trake, trajalo je negdje do polovice devedesetih, a posljednji film ikada izdan na ovom formatu bio je 'Povijest nasilja' 2006. godine od kada gotovo da i

nema studija koji se i dalje zafrkava s VHS-om. Razlog? Malo čudo zvano DVD.

Digital Versatile Disc - Ne diraj masnim prstima!

DVD je u naše domove počeo ulaziti drugom polovicom devedesetih. Format koji je trebao zamijeniti VHS to je, nakon nekoliko godina, konačno premoćno i uspio. DVD je u usporedbi sa svojim prethodnikom nudio mnogo bolju sliku, nije ga se trebalo premotavati, moglo se skakati na scene koje su nas interesirale…. S filmofilskog stajališta, DVD je u početku bio gotovo jednak video kazeti. Istina, slika je bila bolja, prednosti su bile očite, ali paprena cijena koja se morala dati za iznajmljivanje DVD-a (kupnja? DVD-a? U devedesetima? Ne budite smiješni!) nije opravdavala luksuz. Tek se nakon nekoliko godina udomaćila danas uobičajena praksa da uz sami film dobijemo i popratne dokumentarce, audio komentare, poglede iza seta i ostale divote koje su se na televiziji pojavljivale praktički nikada.

Danas je cijena formata samo nekoliko kuna, a praktički ne postoji noviji naslov koji nema svoje DVD izdanje koje se može pogledati na playerima koje danas svatko može priuštiti.

DVD je kralj, ali izgleda kako bi mu tron mogao oduzeti famozni Blu-ray.

Blu-ray disc - Teškaš iz budućnosti

Ako zanemarimo sve tehnološke začkoljice koje ionako ne razumijemo, Blu-ray je 'nabrijana' verzija DVD-a. Laser koji se koristi pri čitanju podataka mnogo je manji od onog korištenog u DVD-u što dovodi do toga da se na istu površinu može smjestiti mnogo više podataka. A danas i ptice na grani znaju kako mnogo više podataka znači i mnogo bolju sliku i zvuk. Blu-ray ima jedan, ali vrlo očit problem. Skup je. Papreno, prokleto, bezobrazno skup. Za publiku koja je godinama bez problema 'guštala' u DVD-ovima, prelazak na Blu-ray čini se kao besmislena investicija.

Zapravo, lokalni mudraci, koji po pitanju tehnike najčešće nemaju pravo, sada su potpuno u pravu. Kupnja Blu-ray uređaja, što će vaš kućni budžet isprazniti za oko pet tisuća kuna, nije 'sve što trebate napraviti' kako bi imali savršenu sliku nove generacije.

DRM nije zaštitio medije
DRM nije zaštitio medije
Razlog tomu je što sliku koju Blu-ray nosi morate gledati i na ekranu koji je može prikazati, a to znači da vam nema druge nego nabaviti jedan od onih predivno skupih HDTV televizora.

Manji problem Blu-raya predstavlja nedostatak ideja jer ovaj format trenutno ne donosi ništa što nam DVD već sada ne nudi. Komentari, alternativni uglovi snimanja, nekoliko krajeva, spajanje na internet, sve smo to već vidjeli. Osim slike za koju većina ionako nema novca Blu-ray s čisto filmofilskog stajališta ne donosi ništa što već odavno nemamo.

Ali, blesavo bi bilo jednostavno mahnuti rukom. Vrijeme Blu-raya tek dolazi.

Izvan konkurencije

CD - film za kunu!

Iako je originalno bio zamišljen kao medij koji bi se koristio za reprodukciju glazbe, CD i dan danas uživa sasvim ugodan život u filmofilskim krugovima zbog pojave malog čuda zvanog DivX. Mnogi su pojavom brzog interneta zamahali crnom zastavom s kosturskom glavom iznad svojih kompjutera te u najboljem piratskom stilu krenuli u besplatnu nabavku filmova. S cijenom od samo nekoliko kuna CD je najprihvatljiviji od medija na tržištu, a njegovih je 700Mb filma u DivX formatu sasvim dovoljno za sliku koja omogućava nesmetano uživanje. U godinama kada CD prestaje biti bitan medij u svijetu glazbe njegova je budućnost u svijetu filma, čini se, osigurana.