Čelični Mandrill

Riječki Mandrill zatekli smo u poprilično opuštenom izdanju na Rokaj Festu.

Mandrillov album "P" doživio je izdavanje četvrtog singla "Čelik", za koji je nedavno snimljen i ekstremni spot o njihovoj čeličnoj snazi. Za one manje informirane - radi se o riječkom bendu, iz tabora Aquarius Recordsa, tipičnog riječkog zvuka i sličnog smisla za humor. U redateljskoj stolici na snimanju spota za "Čelik" sjedila je ekipa okupljena pod imenom OtomBottom, a zvučni dio poslušajte u MULTIMEDIJI.

Na ovogodišnjem Rokaj Festu zatekli smo Mandrillovce u prilično veselom stanju, poslije nastupa na prvoj večeri festivala. U kratkom razgovoru s basistom i osnivačem benda Robijem doznali smo što im je u planu, živciraju li ih estradnjaci i hoće li i oni krenuti Topićevim stopama na idućoj Dori.

JAVNO: Kako ste došli do Rokaj Festa i je li vam draže svirati ovdje ili doma u Rijeci?
ROBI: Pa eto zvali su nas! A po pitanju svirke nema pravila, mi volimo svirati za ljude, pa gdje god su ljudi normalni, tamo volimo svirati.

JAVNO: Jesu li večeras ljudi bili normalni?
ROBI: Apsolutno! (smijeh)

JAVNO: Što vam je u planu za ljeto?
ROBI: Idući vikend smo u Osijeku na UFO festivalu, a sljedeći u Japanu. A onda dolazi Pula gdje ćemo svirati disco na otvorenju jednog kluba. Ako sve bude OK selimo u Dalmaciju. I na kraju Peking!  

JAVNO: Vaše pjesme su odreda autorske, i već dulje vrijeme se probijate na hrvatskoj sceni. Živciraju li vas estradnjaci koji se prodaju pjevajući tuđe pjesme?
ROBI: Ma ne, to je kompletno drugi svijet, za koji ja ne znam, niti me interesira. Nemam ništa protiv njih, ali se ne krećem u tim krugovima. Nekome odgovara da ima 18 godina i da je lijep i da ima dobre sise, i da mu netko napiše pjesmu, kaže što će obući i kako će se ponašati. Mi jednostavno, kao i svi večeras ovdje, ne brijemo tu briju.

JAVNO: Dakle, ništa od prijavljivanja na Doru?
ROBI: Ne! Jedino ako budemo jako pripiti. Ionako moraš platiti nekome da se probiješ na prvo mjesto, onda odeš na lijepo putovanje, a ako ne pobijediš čeka te drvlje i kamenje. To su gluposti, bilo kakva natjecanja u glazbi su katastrofa, ako ljudi to prihvate kao zabavu, to je super, a ako netko brije na plasmane, to je loše, to nije to. Poanta bilo kojeg benda po meni ili bilo kojeg umjetnika jest prijenos emocije. To je sva mudrost. Ili te takne, ili ne, ili voliš izvođača ili ne.

JAVNO: A koje izvođače vi volite?
ROBI: Tu ima svašta - Tricky, Rage Against The Machine, Depeche Mode, Masivni Atak, Faith No More, Iron Maiden i Kraftwerk. Sve nas to veseli.

JAVNO: Tko su vaši favoriti unutar riječke scene, koja je u posljednje vrijeme ozbiljno krenula u napad na hrvatski mainstream?
ROBI: To je stvarno intimno pitanje, jer ili dijelimo prostoriju s tim nekim bendovima ili pijemo s njima ili kartamo, frendovi smo. Evo, Let 3 je imao vrhunski nastup na Rokaj Festu, u Harteri su bili neki dan Laufer i razbili su, Urban sam za sebe je uvijek dobar. Recimo, En Face rijetko nastupa, ali to su divni dečki. Nisam realan s te strane, mogu biti objektivniji u slučaju Madonne ili Brucea Leea. Ne gledam tu ekipu s neke promatračke strane, pa da vidim ima li dobru frizuru, nosi li adidaske ili neke seljačke tenisice, je li dobro odsvirao ili ne. U svakom slučaju dio smo te scene, i možda smo nesvjesno pokupili stvari od tih bendova. Dogodilo nam se jednom da smo napravili stvar i bila nam je malo čudna, sve dok nismo shvatili da smo zapravo pokupili "Black Tattoo". Odmah smo zaboravili tu pjesmu i krenuli dalje.  

JAVNO: Imate li planove izvan naših granica?
ROBI: Pa kad sam imao 14, bio sam dosta realan, pa sam rekao da ćemo imati dva nastupa u Rijeci, treći će nam već biti u Beču, četvrti u Rimu i peti je već u New Yorku. Onda pada Sjeverna Amerika, onda i Južna - tu smo doma, no Australija je nezgodna jer je malo dalje, ali s vremenom će nas i oni strašno zavoljeti. A, sada, iskreno, ako odemo u Sloveniju ili Bosnu ili Makedoniju, već smo sretni.