Daniel Day-Lewis: filmski kameleon

Jedan od najcjenjenijih glumaca svoje generacije, Daniel Day-Lewis govori o svom životu, posljednjem filmu i svojim tetovažama.

Daniel Day-Lewis jedan je od najboljih glumaca svoje generacije, a poznat je po svojim raznovrsnim ulogama, od one u filmu 'Moje lijevo stopalo' za koju je dobio Oscara do trenutne 'There Will Be Blood'.

U tom filmu ovaj pedesetogodišnji Britanac utjelovljuje naftaša s početka dvadesetog stoljeća Daniela Plainviewa, koji uspijeva doći do velikog bogatstva, ali po cijenu vlastite duše.

Day-Lewis je poznat po svom uživljavanju u likove koje tumači u filmovima, ali za vrijeme ovog intervjua bio je nasmijan i druželjubiv dok je govorio o svom poslu, novom filmu, životu sa svojom suprugom Rebeccom Miller i tetovažama na rukama.

Posljednji smo te put vidjeli prije dvije godine u 'Baladi o Jacku i Rose', filmu koji je napisala i režirala Rebecca. Što si radio od tada?

- Bio sam zaposlen. Trebalo je tri godine da se ovaj film napravi. Dvije godine priprema, četiri ili pet mjeseci snimanja i godina dana montaže. Bio je dio mog života tri ili četiri godine.

Redatelj filma Paul Thomas Anderson rekao je kao ste vas dvoje usko surađivali u kreiranju lika Daniela Plainviewa.

- Paulu nije trebalo pomoći sa scenarijem. Kada smo se susreli odlučili smo surađivati, i tijekom mjeseci raspravljali smo o 'oblikovanju' Daniela. Mogao bih provesti deset godina praveći jedan film ako se bavi temom koja me interesira. Morate ograničiti snimanje jer iz sebe možete izvući samo toliko. Ali tijekom priprema traje period njegovanja.

Što se radi tijekom tri godine pripremanja filma?

- Teško je biti određen. Ali svaka umjetnost zahtjeva da zamislite svijet i pokušate ga razumjeti

očima drugog čovjeka.

I, kakav je svijet Daniela Plainviewa iz filma 'There Will Be Blood'?

- Jedan dio nas je i dalje vrlo životinjski, animalan. Ako stavite ljudsko biće u određene okolnosti onda ga više-manje svedete na stanje divljaštva, ukoliko je to potrebno da bi osoba preživjela. Dio posla koji je zabavan je u rušenju granica, tih ograda u kojima živimo, te u istraživanju područja koja moramo držati pod kontrolom. Igranje u tom blatu zna biti zabavno.

U sredini filma, Plainview održi govor o ljutnji i natjecanju jer to je ono što ga pokreće. Što pokreće Daniela Day-Lewisa?

- Znatiželja. Ponos. Ponos u smislu da sam gotovo uvijek ponosan što radim na nekom projektu - takav ponos. I onaj drugi ponos jer ne želim ispasti idiot, i on zna pomoći.

Odgovor daje do znanja da moraš preuzeti velike rizike, a ljudi tvrde da veliki rizici daju i velike nagrade.

- Morate preuzeti veliki rizik, ali svaki put kada koristim tu riječ u odnosu na ono što radim pomislim ''pa dobro, što je najgore što ti se može dogoditi u ovom poslu?''. Ljudi govore o tome kako nema sigurnosti, ali znaš, najgore što ti se može dogoditi je da ispadneš budala, a nisam siguran koliko je to rizično. To je nekakav zabavni rizik.

Primijetio sam tetovaže na tvojim rukama. Predstavljaju li nešto posebno?

- Da, imaju svoje značenje.  

I posljednje pitanje o radu s Paulom Thomasom Andersonom. I on se smatra velikim profesionalcem svog zanata. Možeš li nam reći kako je bilo raditi s njim?

- Toliko se opirem da opišem radni odnos kada je bio toliko blizak kao onaj kakav smo imali Paul i ja jer mi se čini kako ga bilo što što kažem može uniziti. Ne želim pričati o tome jer mi je to bitno, uz samo nekoliko riječi. (Zastane i pogleda tetovaže). Usput, ovo su ruke mog sina. Ova je mog dvanaestogodišnjaka, on ima najmanju. Ona desetogodišnjaka i petogodišnjaka.