Dejan Aćimović 'pegla' film Kralj: O Darku Kralju i zlatnoj medalji

Hrvatska, odnosno cijeli svijet, upoznali su uspjeh atletičara s invaliditetom Darka Kralja, koji se u sportske vrhove otisnuo na paraolimpijadi u Pekingu 2008. godine osvojivši prvu zlatnu medalju u povijesti hrvatskoga paraolimpizma. No, da se treba upoznati s cijelom Kraljevom, nimalo lakom životnom pričom, shvatio je glumac i redatelj Dejan Aćimović.

– Oduševio sam se vidjevši ga kako pet puta ruši svjetski rekord u Pekingu, gdje sam snimao kadrove za dokumentarac o slijepom atletičaru Petru Bešliću – kazuje Aćimović.

Odmah se prihvatio snimanja pa je prva klapa pala prije točno dvije godine, a 75 minutni dokumentarac jednostavnog, no simboličnog i upečatljivog naziva „Kralj“, sada prolazi posljednju fazu produkcije: „pegla“ se ton, korigiraju boje...

Reakcije mladih na film

Aćimović je u filmu prikazao Darkov život od djetinjstva, preko kalvarije koju je kao branitelj prošao od ranjavanja 1991. godine u Aljmašu, gdje je jedva izvukao živu glavu, pa sve do danas kada niže svjetske sportske uspjehe. Kamere su, osim na natjecanjima, Darka pratile u stopu, virile u njegovu kuću, obitelj, dvorište, snimale ga u ribolovu, lovu, ali i na treninzima i pripremama.

– Fenomenalan čovjek: hrvatski, europski, svjetski prvak, svjetski rekorder, a sve je postigao u samo tri godine! Takva čovjeka nema svuda – sažeo je Aćimović motivaciju za snimanje „Kralja“.

Nakon što je nedovršena verzija filma u dogovoru sa Zdravkom Mamićem nedavno prikazana u prostorijama Dinama, službena premijera filma bit će u veljači u Cinestaru. Potom će uslijediti obilazak svih hrvatskih gradova koji imaju kina.

– Svuda će biti kao u Zagrebu: Darko, njegov trener Ivan Ivančić, ja, direktor fotografije Dario Hacek, montažer Vlado Gojun… svi će ići na projekcije i poslije njih će biti okrugli stol.

– Zanima me kako će mladi ljudi reagirati na film i kakav će dojam na njih ostaviti. Međutim, nećemo to moći sve sami i za taj pothvat tražimo pomoć – kaže Aćimović.

Naime, pomoći je trebalo i za samo snimanje filma koji će na kraju stajati oko milijun i pol kuna. No, dok su ga, kaže redatelj, financirali uglavnom oni kojima to nije primarna zadaća, a oni čija je to dužnost uglavnom su ostali i gluhi i slijepi.

– U normalnoj državi ministri sporta i branitelja trebali bi i morali, ne samo financirati nego i poticati snimanje takvih filmova. No, te hrvatske ministre film ne zanima. Čak mi je i bivša predsjednica Vlade, koja je i sama bila ministrica branitelja, obećala pomoći. Ali od njena obećanja nije bilo ništa – požalio se Aćimović te dodao da zna kako je glupo sada govoriti o bivšima. Zanima ga kako će reagirati ministri koji dolaze.

Podobni ljudi

Upitan zašto takve priče u Hrvatskoj nemaju potporu onih koji bi ih trebali podupirati,  Aćimović ističe da su na mjesta onih koji odlučuju o tim stvarima postavljeni stranački podobni ljudi kojima su najvažniji njihovi prioriteti, a ne Darko Kralj i takvi kao što je on.

– Nemojmo se zavaravati, ali nije velika razlika ni na televizijama. I tamo su urednici oni koji to ne bi smjeli biti i oni kreiraju programe. Šokiran sam podatkom koji sam neki dan pročitao na internetu da je najgledanija TV-emisija u  Hrvatskoj  „Je l’ me netko tražio“! O čemu da dalje razgovaramo – kaže Aćimović.

Smatra da je pričao Kralju najbolja promocija jedne male države poput Hrvatske.

– Koliko su samo naši vrhunski sportaši kao Petrović, Šuker, Kostelići i Ivanišević uspjeli skrenuti pozornost na Hrvatsku. Imamo Darka koji spada u red najvećih svjetskih sportaša i za koga zna cijeli svijet. Trebamo to iskoristiti – ističe Aćimović, opčinjen fantastičnim osjećajem koji ga je obuzimao za snimanja filma o Kralju:

– Ako te netko pusti u svoju kuću da tamo možeš raditi što hoćeš, ako ti dopusti da mu prekopaš utrobu, da zaviriš u najdublji dio njegove intime, ako pristane s tobom podijeliti najsretnije i najtragičnije trenutke svog života, onda je to zbilja velika čast – iskreno priznaje Dejan Aćimović, ali i objašnjava da je upravo to bila i golema odgovornost. Ne samo njemu nego i cijeloj autorskoj ekipi filma.

– Bila je to odgovornost da napravimo, ako ništa, barem dobar film. Ja mislim da smo mi otišli i korak dalje – ističe redatelj.