Deset američkih nezavisnih filmova koje morate pogledati

Dodjeljivanjem prestižnog Zlatnog lava 38-godišnjoj Sofiji Coppoli, za film 'Negdje' ('Somewhere'), na ovogodišnjem, 67. izdanju venecijanske Mostre, američki je nezavisni film još jednom potvrdio svoj status kulturnog fenomena, fenomena o kojemu su, još od druge polovice 1950-tih kada temelje istom udaraju Roger Corman i John Cassavetes, napisane tone teksta. Mi smo isti laureat odlučili iskoristiti kao povod za tekst o deset nezavisnih filmova, nastalih u američkoj produkciji, koji svojom kvalitetom, a neki od njih i povijesnom relevantnošću, zaslužuju vašu pažnju. Pri izboru filmova, uz svo dužno poštovanje, nastojali smo izbjeći, u najširim krugovima, razvikane naslove danas ništa manje razvikanijih filmaša (braća Coen, Jarmusch, Tarantino, Rodriguez, Soderbergh i sl.), te pažnju usmjeriti na one nešto 'opskurnije'. Prvi od njih je...

'Titicut ludorije' ('Titicut Follies', 1967.)

Bogata filmografija 80-godišnjeg dokumentarista Fredericka Wisemana ukazuje na jednog iz uskog kruga najvažnijih živućih filmaša današnjice. Njegov ultrarealistični i politički krajnje provokativan portret života umobolnih pacijenata, s kriminalnom prošlošću, u Državnoj bolnici Bridgewater (američka savezna država Massachusetts) i danas uživa reputaciju kultnog klasika Direktnog filma. Tomu u najvećoj mjeri pridonosi Wisemanova promatračka metoda u praćenju tretmana spram pacijenata, koji uključuje prisilno skidanje do gola, ništa manje prisilnije hranjenje cijevčicom, kao i razne druge oblike opresivnog ponašanja osoblja zloglasne bolnice. Svojevrsnoj promociji Wisemanova filma zasigurno je pomogla i pozicija #2 na popisu deset najzabranjivanijih filmova 20. stoljeća. Za one znatiželjnije samo podatak da se ispred njega na (ne)zavidnom prvom mjestu nalazi 'Cannibal Holocaust' talijanskog majstora užasa Ruggera Deodata.

'Trgovac' ('Salesman', 1968.)

Još jedan glasoviti dokumentarni film pronašao je mjesto na ovom popisu. Braća Maysles, Albert i pokojni David, uz spomenutog su Wisemana prva su imena američkog dokumentarizma. U njihovom najčuvenijom filmu protagonisti su četvorica srednjovječnih trgovaca iznadprosječno skupog izdanja Biblije. Kao da odbijanje potencijalnih kupaca katoličke vjeroispovijesti nije dovoljno, trgovce muči nostalgija za domom, ali i međusobna konkurencija u nastojanjima da zarade pokoji dolar. U svojoj prirodi tragikomičan, film braće Maysles ingeniozno tematizira borbu za preživljavanjem u kapitalističkom svijetu, borbu koja u najvećem broju slučajeva, zvuči otrcano, ne bira cijenu. Posebno je dirljiv portret najstarijeg među trgovcima, 55-godišnjeg Paula Brennana, čije emotivno stanje tijekom filma najbolje ocrtava njegovu tematiku. Film uživa status jednog od kulturno, povijesno i estetski najznačajnijih američkih filmova.

'Brza cesta' ('Two-Lane Blacktop', 1971.)

Priča o dvojici bezimenih, neukorijenjenih mladića, Vozaču i Mehaničaru, i njihovom putovanju američkim podkontinentom u Chevroletu 55, ubrzo po svojoj pojavi na platnima američkih kina stječe kultan status. U režiji Tarantinovog miljenika Montea Hellmana, još jednog ovogodišnjeg laureata venecijanske Mostre, film vlastitom, prilično ogoljenom pričom nastaje na valu sličnih filmova ceste, među inima Hopperovih 'Golih u sedlu' ('Easy Rider', 1969.) i 'Točke nestajanja' ('Vanishing Point', 1971.) Richarda C. Sarafiana, filmova u kojima mnogi historiografi prepoznaju tragove revizije američkog Zapada. Glumački podigran tandem (glazbenici James Taylor i Dennis Wilson) i više je nego dojmljiv u kombinaciji s holivudskim veteranom Warrenom Oatesom, a Hellmanova suzdržana režija u strogoj funkciji filmske naracije. Ljubitelje trivije zaintrigirat će podatak kako je prvi glumački izbor za ulogu Vozača predstavljao Kris Kristofferson.

'Žena pod utjecajem' ('A Woman Under the Influence', 1976.)

Bilo kakav tekst vezan uz američki nezavisni film nezamisliv je bez jednog od njegovih utemeljitelja, Johna Cassavetesa. 'Žena pod utjecajem' nije prekretnički, ali je zasigurno jedan od najimpresivnijih američkih filmova 1970-tih. Gena Rowlands je Mabel Longhetti, hipersenzibilna kućanica koju obuzima ludilo konvencionalnim obiteljskim životom, ludilo kojem se bezuspješno pokušava suprotstaviti njen suprug Nick. Režijski razigran i glumački ništa manje besprijekoran, s divom američkog glumišta Genom Rowlandsom, redateljevom životnom suputnicom, i Peterom Falkom u glavnim ulogama, Cassavetesov dvoipolsatni pomaknuta obiteljska drama beskompromisna je refleksija američkog društva u godinama koje obilježuju Nixonov sraman silazak s tamošnje političke scene, kao i naziranje konačnog svršetka ratovanja u bespućima vijetnamske zbiljnosti. Film koji zaslužuje višestruko gledanje.

'Henry: Portret serijskog ubojice' ('Henry: Portrait of a Serial Killer', 1986.)

Upozorenje! Ukoliko, kojim slučajem, držite da je Hopkinsovo glumačko utjelovljenje Harrisovog krvoloka Hannibala Lectera vrhunac filmske bestijalnosti, preporučujemo vam da preskočite ovu istinski šokantnu priču, s manjim scenarističkim preinakama, zasnovanu na liku i djelu zloglasnog Henryja Leeja Lucasa. Snimljen na 16mm filmskoj vrpci u samo 28 dana i s budžetom od mizernih 110,000 američkih dolara, film 60-godišnjeg Johna McNaughtona i danas plijeni svojim bespoštednim prikazem nasilja čovjeka koji je unutar tri zida vlastite ćelije tvrdio da je između 1975. i 1983. ubio preko 600 ljudi. U glavnoj se ulozi pojavljuje Michael Rooker ('U plamenu Mississippija', 'JFK'). Za sve one koji se eventualno pribojavaju da bi im Lucas mogao pokucati na vrata, nema razloga za zabrinutost. Potonji je od posljedica srčanog udara 2001. umro u zatvorskoj ćeliji. A gdje drugdje, rekli bi cinici.

'Matewan' (1987.)

Samoprozvani 'katolik-ateist' John Sayles intelektualna je perjanica američkog nezavisnog filma. Najvećim dijelom vlastite karijere opsjednut brojnim licima i naličjima 'američkog sna', Sayles u priči, zasnovanoj na stvarnom događaju iz 1920., o pokušaju sindikalnog udruživanja u rudarskom mjestu, s adresom u zapadnom dijelu američke savezne države Virginia, filmašjoš jednom beskompromisno dekonstruira gore navedenu sintagmu. Oporog vizualnog identiteta i prilično brutalan u portretiranju sukoba rasno pomiješane skupine rudara i od poslodavaca unajmljenih utjerivača discipline, 'Matewan' ne predstavlja izbor za svačiji ukus. Pa ipak, nećete ni najmanje pogriješiti odlučite li se za gledanje klasika u čijoj se glavnoj ulozi sindikalnog aktivista pojavljuje sjajni karakterni glumac Chris Cooper.

'Amater' ('Amateur', 1994.)

Kao jedan od najzanimljivijih američkih nezavisnih filmaša, danas pomalo zaboravljeni Hartley, nakon dva osebujna filma, 'Jednostavnih ljudi' ('Simple Men', 1992.) i 'Flerta' ('Flirt', 1993.), režira svoj ponajbolji film karijere, prvacima europskog modernističkog filma nadahnutog 'Amatera'. U priči o 37-godišnjem Thomasu (Martin Donovan), bivšem pornografu u borbi s vlastitom amnezijom, najugledniji hrvatski filmolog Ante Peterlić prepoznaje Hartleyjevo bavljenje tematikom zaborava i 'traganjem za nečim boljim', tematikom koja kultnog filmaša, među ostalima, izjednačava s autorskim svjetovima Michelangela Antonionija, Wima Wendersa i Wernera Herzoga. Uz Donovana se u glavnoj ulozi filma pojavljuje francuska diva Isabelle Huppert. Samo za istinske ljubitelje umjetničkog filma.

'Lijenčina' ('Slacker', 1991.)

Richard Linklater od svojih se nezavisnih početaka prometnuo u filmaša koji, na tragu tri godine mlađeg Stevena Soderbergha, uspijeva pomiriti alternativne i srednjostrujaške afinitete unutar vlastite filmografije. Vjerojatno najsvjetliji primjer ovih prvih predstavlja Linklaterov, uvjetno rečeno, profesionalni prvijenac, snimljen za pišljivih 23,000 američkih dolara. Strukture ukorijenjene u tradiciju europskog modernističkog filma, s Buñuelovim filmom 'Fantom slobode' kao glavnim izvorom nadahnuća à propos iste, film prati jedan dan u životu nekolicine mladih, krajnje apatičnih i neambicioznih ljudi u sveučilišnom kampu, s adresom u Austinu. Film baš kao i Hartleyjev 'Amater' nije za svačiji ukus, no, ukoliko ste ljubitelj filmova Kevina Smitha, mogao bi vas zanimati podatak kako je potonji za svoj prvijenac 'Trgovci' bio nadahnut upravo Linklaterovom poslasticom od filma.

'Košarkaški snovi' ('Hoop Dreams', 1994.)

Sport kao polazišna ideja filsmkog projekta ima dugu tradiciju u američkoj kinematografiji. Njime se za svoj glasoviti dokumentarni film, o dvojici afroameričkih maloljetnika iz Chicaga i njihovim ambicijama da se jednoga dana okušaju na parketima najbolje košarkaške lige svijeta, poslužio i Steve James. Svoje epsko trajanje od 171 minute film ponajprije zahvaljuje Jamesovom petogodišnjem praćenju dvojice dječaka i nevjerojatnih 250 sati snimljenog materijala. Rezultat truda svom se autoru višestruko isplatio. U portretiranju nastojanja Williama Gatesa i Arthura Ageeja, James je uspio ispričati priču 'veću od života'. Humanistički, topao ton filma osvaja u svakom trenutku njegova trajanja, pri čemu posebno osvajaju scene rezultatskih posrnuća glavnih junaka i njihovih iskrenih ispovijesti. Obavezno gledanje!

'Svijet duhova' ('Ghost World', 2001.)

Za svoj igranofilmski prvijenac Terry Zwigoff ('Crumb', 'Zločesti Djed Mraz') odlučio se za strip predložak čikaškog strip majstora Daniela Clowesa o prijateljstvu dviju društveno samoisključenih tinejdžerki u neimenovanoj losangeleskoj četvrti. U Zwigoffovom duhovitom, ali i ništa manje depresivnom prikazu američke urbane mladeži, u društvu veterana američke nezavisne scene - Stevea Buscemija, briljiraju 19-godišnja Thora Birch ('Vrtlog života') i tada još neafirmirana, dvije godine mlađa Scarlett Johansson. Iako film, kao što bi se iz kratko prepričane priče moglo naslutiti, nije izazvao jači odjek na kino blagajnama, riječ je o ponajboljem američkom filmu desetljeća, filmu čijem je šarmu teško odoljeti. U to ćete se najbolje uvjeriti pogledate li Zwigoffovo malo remek-djelo.