22. KOLOVOZA 2010. 10:29h

Devedeset godina književnog velikana

Foto

Scena
0

Tekst

Kad je Raymond Douglas Bradbury iz Waukegana u Illinoisu imao dvanaest godina, cirkuski artist "Mister Electrico" elektrificiranim mačem dotaknuo nos, sva se kosa malom Raymondu digla, a mađioničar mu je poviknuo: "Živi vječno!" i – Ray Bradbury počeo je svoj vječni život.

Ne znamo koliko će još godina veliki pisac doživjeti, neka ih bude što dulje, ali svakako će živjeti vječno na policama knjižara i knjižnica i u srcima brojnih čitatelja, kao što su u njegovo srce ušli najdraži pisci.dok je odrastao u Los Angelesu, gdje se obitelj preselila:

- Odgojile su me knjižnice. Ja ne vjerujem u koledže i sveučilišta. Vjerujem u knjižnice jer većina učenika nema novaca. Kad sam aj završio srednju školu, to je bilo tijekom Velike krize i novaca nismo imali. Nisam mogao na koledž, pa sam odlazio u knjižnicu triput tjedno slejdećih deset godina.

-.--.-
Počeo je pisati, prvu priču prodao je 1941. za 15 dolara, i od 1942. profesionalni je pisac. Nikad nije izvadio vozačku dozvolu, i valjda je jedini stanovnik Los Angelesa koji se snalazi i bez toga. Kad je napisao svoju slavnu seriju spojenih priča "Srebrni skakavci" (poznatiju kao "Marsovske kronike"), slučajni susret u jednoj knjižari sa slavnim Christopherom Isherwoodom doveo je do povoljne recenzije tog cijenjenog pisca koja je učvrstila Bradburyjevu reputaciju.

U pedesetima je Bradbury bio jedan od trolista pisaca koji su carevali na području znantsvenofantastičnih i horor kratkih priča, skupa s Robertom Blochom i Richardom Mathesonom, a njegov roman "Maslačkovo vino" iz 1958. pravi je primjer američkog "magičnog realizma" – cijelo desetljeće prije nego što je Marques objavio svojih "Sto godina samoće".

Slavni romani "Fahrenheit 451", jedna od najjačih antiutopija u korpusu znanstvene fantastike (i jedino svoje djelo koje Bradbury smatra pravim ZF-om, kaže da inače piše fantastiku), debitantski "Nešto zlo nam se primiče" koji je još jeziv kao i kad je krajem četrdesetih izašao, zbirke sjajnih priča poput "Tetoviranog čovjeka" ili "Pjevam tijelo električno", filmski scenariji (adaptacija "Moby Dicka" uza Johna Hustona), brojni obožavatelji u rasponu od Hemingwayeva sina do Bo Derek koje oduševljava njegovo pisanje... Mnogo je toga Ray Bradbury nakupio u svojih prvih devedeset godina; poželimo mu još toliko.