Diskografima 2010. bila jedna od najgorih godina ikada

Tekst

Glazbena industrija, osobito diskografija nastavila je tijekom 2010. žalosni trend pada. Dok je u svijetu zabilježen pad prodaje albuma od trinaest posto u odnosu na lanjsku godinu, na domaćem, ionako sitnom tržištu, računa se da je pad prodaje CD-ova bio i znatno veći, ne raspolaže se postocima, ali neki diskografi ističu da se radi o rekordno crnoj statistici.

– Diskografska godina koju ispraćamo za diskografe nije bila lagana... Prati je pad prodaje fizičkih proizvoda, koji je, čini se, na godišnjem planu veći nego ikad prije (postotno unutar jedne godine) – kaže Branko Komljenović, direktor Menarta.

Generalno gledano veći je pad prodaje primijećen kod domaćih izdanja, dok kod stranih licencnih izdanja, širina kataloga pojedinim diskografima još uvijek jamči određeni okretaj albuma i novca. No, tiraže su pali do te mjere strani naslovi koji se prodaju u više od 1500 ili 2000 primjeraka već imaju status tiražnih. U slučaju najprodavanijih domaćih izvođača brojke su, na sreću, još uvijek znatno veće (Dallas govori o 30 tisuća prodanih primjeraka Gibonnijeve „Tolerance“, Menart je zadovoljan prodajom posljednjeg Colonijina albuma), no to su izuzeci; stvarnost je takva da će domaćih izdanja, osobito novih izvođača, biti sve manje.

Premda je globalni diskograf Universal startao u Hrvatskoj kao samostalni ured (bez diskografskog posrednika) u najteže vrijeme, Hannes Eder, direktor Universal Music Austria & Western Balkans, tvrdi da su rezultati u prvih godinu i pol dana rada pozitivni. No, ističe potrebu za uvođenjem digitalnih servisa koji na ovom području ni djelomično ne popunjavaju rupu koja nastaje padom prodaje CD-ova, kao što je slučaj u svijetu gdje je reizdavanje kataloga “Beatlesa” na iTunesu oborilo sve dosadašnje rekorde prodaje.

Shodno tome da i u svijetu izvođači sve veći novac, u odnosu na diskografiju počinju zarađivati od koncerata, turneja, prodaje vlastitih proizvoda (do te mjere da su koncertne agencije, odnosno iTunes počeli otkupljivati izvođače umjesto diskografa), naši diskografi također traže nove putove opstanka. Menart se već neko vrijeme bavi izdavanjem (rock) knjiga i koncertnim aktivnostima svojih izvođača, Dancing Bear također razvija koncertnu djelatnost i publishing, Dallas uz slične aktivnosti razvija i online dućan. Tvrtke se snalaze kako mogu i umiju dok se tržište ne regulira i ne uspostave neki novi kriteriji.

Ohrabrujuće je da glazbena industrija još uvijek, za razliku od filmske industrije, nudi dosta sadržaja i kvalitete. Glazba je svuda oko nas, više nego ikad prije, još samo da diskografi uspiju to naplatiti.