Dnevnici djece u ratu

Nova knjiga "Ukradeni glasovi" zapravo je kolekcija 14 dnevnika koje su napisali mladi ljudi u ratom zahvaćenim područjima.

Sarajka Zlata Filipović, poznata u svijetu po objavljivanju ratnog dnevnika ''Zlatin dnevnik'', u kojem je opisala svoje život u ratnom Sarajevu 1992. i 1993. godine objavila je još jednu knjigu. Zove se ''Stolen Voices'' – ''Ukradeni glasovi'', a izdana je u Sjedinjenim Američkim Državama.

Zlata je prvu knjigu, njezin dnevnik, preveden na 36 jezika, napisala kad je imala 13 godina. Tada je postala poznata kao moderna Ana Frank.

Zlata trenutno živi u Irskoj, studirala je na Oxfordu, magistrirala u Dublinu. Zajedno s prijateljicom Melanie Challenger radila je na knjizi koja je upravo izašla u Americi, a u kojoj su sakupljeni dnevnici koje su pisali mladi ljudi u ratom zahvaćenim područjima. 

Kolekcija od 14 dnevnika

U intervju za Radio Slobodnu Europu, Zlata je pričala o svojoj novoj knjizi, Sarajevu, životu u Irskoj...

''Melanie i ja smo na tome radile zadnje tri godine. Pokušavale smo po arhivima, muzejima, podrumima, fakultetima da nađemo sve te dnevnike koje su pisali mladi ljudi. Većina njih je, kao i ja, pisala te dnevnike i prije rata, pa su u ratu samo nastavili. I to je bila neka hrabrost, nastaviti pisati u tako strašnim uvjetima. Na kraju smo u našu kolekciju stavili nekih četrnaest dnevnika, iako smo ih pročitale sigurno na stotine. To su dnevnici mladih ljudi, koji imaju manje od dvadeset godina. Najmlađa je jedna djevojčica koja je pisala dnevnik u Njemačkoj za vrijeme Prvog svjetskog rata, imala je jedanaest godina. Imamo i dnevnik jednog devetnaestogodišnjeg američkog vojnika s ratišta u Vijetnamu. Dakle, od Prvog svjetskog rata, preko Vijetnama, Palestine, Izraela do današnjeg Iraka, gdje jedna djevojka od sedamnaest godina piše dnevnik od 2003. godine do danas. Svi oni pišu o svojim iskustvima u tim ratovima.''

Uspjela je izaći iz ratnog Sarajeva zahvaljujući dnevniku

Jedini razlog zbog kojeg je uspjela izaći iz ratom zahvaćenog Sarajeva je bilo izdavanje njezinog dnevnika. Kao i veliki broj djece u ratu, s jedanaest godina je shvatila da joj je djetinjstvo, zapravo, ukradeno.

''23. prosinca 1993. godine bio je jedan jako važan dan u mom životu i u životu mojih roditelja – to je dan kada smo uspjeli da izađemo iz Sarajeva. Jedini razlog zašto smo uspjeli da izađemo, bila je velika intervencija od strane francuskih izdavača koji su prvi izdali moj dnevnik, i francuske Vlade. To je bio jedan veliki poduhvat. Uspjeli smo izaći, došli smo u Pariz, nakon čega je uslijedila velika turneja po čitavom svijetu. Moj dnevnik je izdat u raznim zemljama po Europi, u Americi, Kanadi... Putovala sam, pričala o svojim iskustvima, o Sarajevu i svima onima koji su ostali, koji nisu uspjeli da izađu jer nisu napisali taj dnevnik, jer to je bio jedini razlog zašto sam ja uspjela izaći iz Sarajeva. Nakon toga sam doživjela ono čemu sam se zaista radovala i što sam zaista željela, a to je da ponovo idem u školu. Tako da sam u Francuskoj išla u školu jedno vrijeme. Iza toga smo se roditelji i ja preselili u Irsku. Studirala sam na Oxfordu, završila magisterij u Dublinu, na Trinity koledžu.''

T.Lj.

foto: Radio Slobodna Europa