`Doping skandal` u brzinskom potpisivanju knjiga

Olimpijske igre, čuvajte se, stižu šampioni u brzinskom potpisivanju knjiga! Popularna `promotivna disciplina` poprima novu dimenziju.

Što su sve autori spremni učiniti za promociju svojih književnih djela, možda je bolje ni ne spominjati. Ograničimo li se samo na najobičnije potpisivanje knjiga, naći ćemo dovoljno materijala za raspravu. Neki su književnici izrazito požrtvovni i satima marljivo potpisuju kopije svojih djela, poneki sve dok im ruka ne utrne, a ima i onih koji čak ni tada ne prestaju. Neki se žale već nakon pola sata i osorni su prema ljudima koji strpljivo čekaju u redu svoju priliku da progovore s autorom romana kojih ih je dirnuo.

Možda upravo zato što je višesatno sjedenje na mjestu uz osmijeh i lijepu riječ toliko zamorno, da ga učine zanimljivijim - prije svega sebi, neki su ga književnici nanovo osmislili kao natjecanje.

Photo javno100

Brže, više... Zabavnije književne discipline

Tako je Malcolm Gluck na predstavljanju svoje knjige 1998. u Londonu potpisao 1001 primjerak u 59 minuta, a u tom pothvatu mu je pomagalo troje ljudi. Prvi je dohvaćao knjige, drugi ih otvarao na praznoj stranici, a treći dodavao ljudima potpisane primjerke. Salman Rushdie srušio je Gluckov rekord potpisavši u 57 minuta 1000 primjeraka svoje nove knjige ''Enchantress of Florence'' u Nashvilleu. Sve je završilo prepucavanjem dvojice autora u medijima i priznanjem da je riječ o 'tipično muškom' ponašanju.

Pa eto im još jednog konkurenta – Ken Folett je početkom godine na sajmu u Madridu potpisao 2 050 primjeraka svoje knjige u tri i pol sata!

Čini se da je ženska disciplina izdržljivost, prije no brzina. Autorica dječjih knjiga Jacqueline Wilson poznata je kako nastavlja neprekidno stavljati svoj potpis sve dok ima ljudi koji čekaju na njega. Najpoznatiji muški 'izdržljivi potpisivač' je pisac krimića James Ellroy, koji je 1996. godine potpisao svih 65 000 primjeraka prvog izdanja svojih memoara – to je u njegovom slučaju možda prije tvrdoglavost, no predanost.

Izvan konkurencije: horor na horor

Dok se književnici ne dogovore oko specifikacija ove nove discipline, prisjetimo se kako to izgleda

Stephen King Photo wikipedia.comms

kad se netko bori sam protiv sebe. Jedno se potpisivanje knjiga Stephena Kinga prikladno pretvorilo u horor. Nakon višesatnog neprekidnog ponavljanja iste radnje, prvo se pobunilo Kingovo rame. Organizatori potpisivanja u Seattleu ugušili su pobunu s ledom, međutim, Kingovi prsti to više nisu mogli trpjeti, te su se najprije osušili, a zatim i prokrvarili. Nažalost, pobuna Kingovih ekstremiteta propala je zbog jednog obožavatelja koji je, čuvši da je književniku potekla krv, zahtijevao malo te krvi u svom primjerku knjige i pokrenuo lavinu. King je satima potpisivao knjige vlastitom krvlju.

U svemu se može varati

Jedan je američki izdavač dao anonimni oglas na internetskoj stranici u kojem se traži 14 dobrovoljaca koji bi krivotvorili potpise dvojice poznatih autora. Trebali biste znati kopirati izgled i stil potpisa autora - stoji u oglasu, kako prenosi Independent.' Kako kažu pristaše tog poteza, izdavač pokušava doskočiti opterećenjima na anonimne autore koje zastupa.

Doping skandal, mogli bismo reći, posluživši se 'olimpijskim' žargonom. No, što će reći čitatelji? Koji je uopće smisao svega ako autorovo ime na koricama knjige nije ispisano njegovom vlastitom rukom? I zašto je uopće važno imati potpisani primjerak neke knjige? Potpis autora povećava, ali posveta smanjuje kolekcionarsku vrijednost. A kako djeluje potpis sumnjivog podrijetla?

Na kraju krajeva, što će na lijenost svojih kolega reći Gluck, Rushdie i King? Nisu valjda i oni potpisivali sve dok im prsti nisu prokrvarili, pa da im se zamjerilo. Naravno, još je cijeli niz neugodnosti koje se pritom poslu mogu dogoditi. Brojni poznati autori doživjeli su da im ljudi koji su došli kao ''njihovi obožavatelji'' dobacuju uvredljive komentare, no je li neugodnije kad nitko ne dođe? Bolje sve to lijepo izbjeći i prodavati 'gotove' knjige s potpisom.