Dubioza Kolektiv

Kakvi se bendovi šuljaju BiH scenom saznali smo na koncertu u klubu PAUK - a što nam imaju za reći?

Bosna i Hercegovina poslije Daytonskog sporazuma ostala je u ruševinama, a vježba zvana privatizacija stajala je napaćenu zemlju možda i više nego ovu našu kockastu. Dubioza Kolektiv, osam ljudi koji predstavljaju savršeni audio bosanski lonac i miš-maš stilova s ubojitom gitarom koja pozitivno reagira na headbanganje, voli i želi ukazati na probleme koji koče napredak jer: svatko zaslužuje život u napretku, a pogotovo zemlja koja je prošla sve što je prošla.

Dubioza je uhvaćena poslije tonske probe u klubu Pauk gdje su dijelili pozornicu sa zagrebačkim Antenatom i španjolskim punk-nešto prvoborcima imena Orbint Pas. Dijelili smo diktafon s Branom Jakubovićem na klavijaturama i sampleru, te Adisom Zvekićem, jednim od troje na vokalima. Na kraju je uletio s ponekom mudrom i Vedran Mujagić, basist.

JAVNO: Dubioza broji osam članova i ima iscrpan prehrambeni rider. Kako to da je tako nestandardni broj ljudi u sastavu jer prosječni sastav broji 4-5 ljudi?

Dubioza kolektiv: Hoćeš ukratko, znači? Bila jednom dva benda, jedan se zvao Def Age against Gluho doba i bio je iz grada Zenice, a drugi se zvao Ornamenti i dolazio je iz Sarajeva… i onda se ta dva benda raspadoše i bartljci koji su ostali odlučili su nastaviti se baviti glazbom i tako je nastala današnja Dubioza Kolektiv. Počeli smo snimati i prvi materijal smo snimili onako uz kavu i to snimljeno se jako svidjelo izdavačkoj kući Gramofon koja je te 2004. godine izdala naš prvi album. U stvari nismo imali neku specijalnu namjeru da osnujemo bend nego da se malo zaje...... i sviramo i kako se stvar razvijala i mi smo preslušavali tu zaje......., skontali smo da uopće nije loše (smijeh). I tada su ljudi iz izdavačke kuće inzistirali da doradimo snimljeni materijal i dogodila se još koja pjesma te je nastao cijeli album s jedanaest stvari.

JAVNO: Između prvog i drugog, recentnog, albuma izašao je kuriozitet od formata u današnje vrijeme – extended play. Kako je on prošao na ovom području i što je na njemu?

Dubioza kolektiv: Extended play je nastao, opet, dosta slučajno (smijeh). Nekako u to vrijeme sreli smo se s momcima iz Fun-Da-Mentala, engleskog benda,  i odlučili smo popuniti tu rupu između dva albuma s dvije nove pjesme i četiri remiksa od kojih je jedan djelo mostarskih Vuneny. I uspjeli smo putem Gramofona rasprodati cijelu nakladu. Remiksere nismo birali po nekom određenom ključu, sve je to ekipa koja se međusobno izmjenjuje i druži pa su nam se radovi svidjeli i poslije toga bili su objavljeni.

JAVNO: Dubioza je nakon dva albuma sve više zauzeta koncertnom promocijom. Rade li članovi što drugo osim angažmana u bendu?

Dubioza kolektiv: Samo jedan još radi, a mi radimo na tome da ga što prije otpuste pa da ima što više slobodnih dana za svirku (smijeh). Zaredali su se gigovi vani jer u Bosni i Hercegovini nema puno mjesta za svirati… Mislim, postoji par klubova koje obiđeš jednom godišnje… u Sarajevu se malo više odsvira i tako. Vani je, znaš i sam, druga situacija. Francuskoj je, recimo, dojadio Puff Daddy, Britney Spears i slične priče. Žele čuti nešto drugačije, da im se da pa da oni odluče hoće li otići ili ostati. Koncert je najbolja točka ustvari jer ljudi uopće ne znaju tko si, a dođu i ostanu te super reagiraju. Dubioza odsvira u prosjeku pedeset koncerata godišnje i polako funkcionira kao tvrtka, ali u smislu da se turneje planski dogovaraju s više od par datuma, a ne onako indijanski (smijeh). Puno se pjesama napravi u kombiju, u backstageu i na telefone se snimaju ideje. Tako da pokušavamo imati barem dva mjeseca slobodno da se sve što je nastalo tijekom turneje i snimi negdje na fiksnoj poziciji… da se sve to pretoči u računalo pošto sami snimamo i sami radimo produkciju.

JAVNO: Snimljena je pjesma „Dosta“ s Frenkijem iz FMJam-a kao gostujućim MC-jem gdje zvučite kao bosanska vizija Rage Against The Machine. Jeste razmišljali o cijelom albumu na taj način?

Dubioza kolektiv: Zapravo i nismo cijeli album zamišljali, pjesma je bila podrška istoimenoj akciji u našoj domovini, ali je donijela zanimljivu stvar, a to je želja da pišemo pjesme na materinjem jeziku za razliku od dosadašnjih koje su na engleskom jeziku. Pošto svi vokali sudjeluju na izradi tekstova… netko ima dobru frazu pa ju zapiše ili snimi na telefon (smijeh) i u studiju se kasnije pokuša realizirati.

Što se pjesme „Dosta tiče“, pjesma je nastala iz pokreta i nema autorskih prava, poklonili smo ju svima… mogu ju semplirati, obraditi, izbrisati… mogu raditi s njom što žele. Najvažnije je da se čuo glas pokreta kroz tu pjesmu, pozadina cijele priče koja je ipak zanimljivija i važnija od same pjesme. Radimo s nekim iz Hrvatske, ne možemo još otkriti ali čut ćeš… da gađaš ne bi nikada pogodio… s Mesićem bi voljeli ili s MC Sanaderom (smijeh 2.0).

JAVNO: Vaš zvuk karakterizira utjecaj etno elemenata i utjecaj elektronike koji je donio svaki član ponaosob ili svi slušate sličnu glazbu?

Dubioza kolektiv: Svi smo različito godište i svaki je donio od nas osobne utjecaje, ali pokušavamo pa poruka teksta ispliva prva, a ne utjecaji od ove ili one strane. Uspoređuju nas sa Asian Dub Foundationom i kada smo svirali na istom koncertu s njima, Brane je pričao s Johnom Panditom, DJ-om Asian Dub Foundation i upitao ga, nakon što je ovaj odgledao Dubiozu, da li zvučimo na ADF toliko koliko drugi pričaju? Čovjek ostao zbunjen, rekao je da baš i ne. Mislim, nemam ništa protiv uspoređivanja, da se razumijemo… više bih volio da nas se uspoređuje s Public Enemy recimo. Većina benda ne govori nešto posebno o Asian Dub Foundation pa me malo rastuži kada nas uspoređuju s njima.

Premda ne vole usporedbe jer nisu sto posto točne, Dubioza jest najbliže što ljudi na ovim prostorima mogu doći Rage Against The Machineu i Asian Dub Foundationu. Osim naravno ako ne odu na koncert Foundationa, jer na koncert RATM-a su zakasnili sedam godina. Naravno, tu je i famozni faktor X; tj. ono osobno i jedinstveno što ovaj Kolektiv izdiže među tri najbolja benda na Balkanu uz Vuneny i The Orange Strips. Onih osamsto ili tisuću ljudi u Pauku osjetilo je to isto.