DVD recenzija: 'Čamac za spašavanje' i dvije rumunjske poslastice

Alfred Hitchcock: 'Čamac za spašavanje' ('Lifeboat', 1944.) 

Od petorice najvećih filmskih pripovjedača u povijesti filma, hrvatska je DVD publika ostala zakinuta za najveći broj njihovih najvažnijih ostvarenja. Na pitanje zašto, voditelji video odjela domaćih distributera promptno će odgovoriti kako je razlog tomu tržišna logika, neprofitabilnost istih naslova. Tako ovdašnji filmofili i dalje ostaju zakinuti za opuse Jeana Renoira (na domaćem tržištu objavljen samo Francuzov američki film 'Južnjak') i Fritza Langa (objavljen samo 'Zakon linča'). Howard Hawks ('Rio Bravo'), iako nedovoljno, znatno je bolje zastupljen, dok zaljubljenici Johna Forda svoju glad za filmovima po mnogima najvećeg majstora vesterna još uvijek pronalaze u subotnjim matinejama državne televizije. Da sve nije tako otužno, pokazuje slučaj s objavljivanjem filmova najmlađega među 'velikom petorkom', Alfreda Hitchcocka. Nakon što je to učinio s najvećim mu dijelom filmografije, domaći distributer upravo je objavio Hitchov 'Čamac za spašavanje' ('Lifeboat').

Boljim poznavateljima Hitchcockove filmografije priča filma o grupi Britanaca i Amerikanaca, koji nakon što im brod pogodi mina njemačke podmornice, spas pronalaze u čamcu za spašavanje, itekako je poznata. Onima manje upućenijima, najintrigantniji podatak za uživanje trebao bi predstavljati podatak kako se čitava (!) radnja filma odvija u plovilu, po kojem je film i naslovljen. Nakon što se kao suradnika na scenariju filma riješio usluga ništa manje nego slavnog Johna Steinbecka i MacKinlaya Kantora, autora literarna predloška Wylerova Oscarima ovjekovječenog klasika 'Najbolje godine našeg života', Hitchcock, u suradnji sa scenaristom Joeom Swerlingom, uprizoruje, u žanrovski obrazac zamaskiranu, fascinantnu karakternu studiju, koja spada u njegove ponajbolje filmove u skoro šezdeset godina dugoj karijeri.

Znam, sve ovo zvuči podosta akademski, školski, no ubrzo nakon početka gledanja filma, vrlo brzo će vam postati jasno čemu ova pohvala. U briljantno konstruiranoj priči o povjerenju, izdaji i, konačno, manipulaciji, Hitchcock nas upoznaje s jednim od svojih najperfidnijih negativaca, zapovjednikom podmornice po imenu Willy, čija ga lukavost i inteligencija stavljaju u kategoriju najvećih filmskih zlikovaca u opusu Britanca s američkom putovnicom. Časnikovo majstorsko, nenametljivo poigravanje s naoko nadmoćnim 'domaćinima' svoju kulminaciju doseže u završnici filma, koju ovdje neću otkrivati, u sceni koja nepogrešivo ukazuje na Hitchcockov poprilično pesimističan autorski pogled na ljudsku prirodu, koliko god ista, s obzirom na povijesni kontekst u kojemu film nastaje, iz današnje perspektive djelovala samorazumljiva, štoviše, stereotipna.

Poslovično crnohumorni majstor napetosti tako je isporučio ostvarenje koje svojom produkcijskom i redateljskom ingenioznošću nagovješćuje jedan drugi eksperiment – četiri godine mlađi film 'Konopac', čije aristotelovsko poštivanje načela jedinstva mjesta, vremena i radnje, u kombinaciji s krajnom napetošću, potvrđuje akademsku tezu o Hitchcocku kao 'najvećem među najvećima'.

Corneliu Porumboiu: 'Policijski, pridjev' ('Politist, adjectiv', 2009.)

U Hrvatskoj premijerno prikazan na prošlogodišnjem izdanju Vukovarskog filmskog festivala, gdje je osvojio glavnu nagradu, drugi dugometražni film 36-godišnjeg Corneliua Porumboiua ('12:08 istočno od Bukurešta') još je jedan primjer procvata novog rumunjskog filma, od boljih pratitelja filmskih zbivanja s pravom prozvanom trenutno 'najvažnijom malom kinematografijom svijeta'. U minimalistički, po žanr poprilično subverzivno ispričanoj priči o mladom policijskom istražitelju Cristiju, kojega tijekom istrage vezanoj uz konzumiranje opojnih droga od strane grupe maloljetnika počinje mučiti etička strana čitave akcije, mnogi su iščitali kritiku birokratskog sustava, no Rumunjov film djeluje mnogo složenije nego što bi se to dalo naslutiti na prvo gledanje.

Granice Porumboiujeve kritike sežu mnogo dalje, a među metama, uz već spomenuti sustav, svoje mjesto ima i glavni junak filma, kao njegov čimbenik. Kako drukčije protumačiti njegovo posve nesimpatično, elitističko ponašanje prema kolegi policajcu koji se, u želji rješavanja suvišnih kilograma, želi priključiti Cristijevoj sportskoj ekipi, ali od potonjega biva odbijen zbog mogućnosti da im, eto, upropasti dobar rezultat. Porumboiu je inteligentan filmaš koji najveći broj svojih sitnih autorskih 'podvala' rješava detaljima, od kojih je onaj najsubverzivniji pozicioniranje glavnog lika filma ispred grafita bukureštanskog nogometnog kluba Steaua, utemeljenog od strane represivnog vojnog aparata, tijekom praćenja maloljetnih osumnjičenika.  

U razgovorima s vlastitom i više nego očigledno otuđenom suprugom, koja samoću rješava beskonačnim i glasnim preslušavanjem domaćih šlagera, Cristi ostavlja dojam prilično nezainteresirana sugovornika. Pobornici njegova lika opravdanje će za takvo ponašanje pronaći u policajčevim etičkim dilemama, međutim, iste padaju u vodu u samoj završnici filma, dvadesetominutnom kadru polemike u kojem se Cristijeva 'filozofija', u verbalnom srazu s nadređenim mu kolegom, ruši poput kule od karata.

Snimljeno u dugačkim kadrovima, zaštitnom znaku rumunjskog 'novog vala', Porumboiuovo hiperrealističko i intelektualno stimulativno štivo prava je poslastica na domaćem video tržištu, film za koji sam posve siguran da će s vremenom sve više dobivati na važnosti. Najozbiljniji kandidat za DVD naslov mjeseca!

Skupina autora: 'Priče iz zlatnog doba' ('Amintiri din epoca de aur', 2009.)

Kao i u slučaju prethodnog filma, komični omnibus ironično naslovljen 'Priče iz zlatnog doba' svoju je hrvatsku kino premijeru imao na prošlogodišnjem izdanju Vukovarskog filmskog festivala. Četiri neobične 'urbane legende' o problemima običnih ljudi u Ceausescuovoj socijalističkoj Rumunjskoj nisu polučile rezultat na domaćim kino blagajnama, no to zasigurno nije razlog za njihovo zaobilaženje. Jedan od razloga tomu nešto stariji filmofili trebala bi pronaći i u pripovjedačkim motivima, koji će iste podsjetiti na donekle slične gospodarsko-političke prilike u bivšoj nam državi.

Takva je krajnje duhovita priča o pripremanju dočeka Velikog gazde negdje duboko u rumunjskoj provinciji, priča koja se svojim vizualnim 'folklorom' i zaluđenosti organizatora nikad održane priredbe djeluje poput mnogo puta odgledane i na ovim prostorima. Prva asocijacija autora ovih redova pri gledanju iste bio je 11-minutni dokumentarni film 'Parada' Dušana Makavejeva, ingeniozna filmska minijatura o apsurdnoj prirodi totalitarnog sistema.

Ostale tri priče nisu ništa manje osebujnije niti apsurdnije. Vrhunac omnibusa svakako predstavlja priča o tajnoj regulativi Rumunjske komunističke partije, po kojoj Ceausescu na službenim fotografijama nije smio biti fotografiran pri skidanju vlastitog šešira. Tragikomična i u svom najvećem dijelu poprilično šokantna, priča je vrlo lako mogla zaživjeti i u dugometražnom formatu. Lišena humora dviju prethodnih, epizoda Cristiana Mungiua, autora canneskog pobjednika '4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana', o profesionalnom vozaču jaja i bračnoj ljubavi svojevrstan je 'izlet' u ozbiljnije vode, dok storija o policajcu koji u stambenom bloku kriomice pokušava stati na kraj svom Božićnom poklonu, živoj svinji, zaslužuje mjesto u svakoj filmskoj antologiji. Obavezno gledati!