ZAGREB FILM FESTIVAL

27. LISTOPADA 2007. 19:06h

Eho - o sličnosti mentalne institucije i Srbije

Tekst

Nakon velikog srpskog hita 'Made in Serbia', slijedi još jedan vrhunski dokumentarac nagrađen na Sarajevo film festivalu.

Gdje "stanuje" patološko, a gdje normalno? Teško je pružiti jednoznačan odgovor na pitanje nakon gledanja sjajnog dokumentarca Ivane Lalić i Marka Popovića snimljenog u beogradskoj bolnici za mentalne bolesti "Laza Lazarević".

"Eho" prikazuje društveno-političku situaciju i potpuno rasulo sustava vrijednosti u Srbiji posljednjih 15-ak godina kroz prizmu psihijatrijske ustanove. Pacijentica klinike "Laza Lazarević" najbolje je opisala razliku između života "iza rešetaka", u psihijatrijskoj ustanovi, i vanjskog svijeta rekavši - Postoji velika razlika između Srbije i ludnice. Dok je u Srbiji veliki kaos, u Lazi koliko toliko stvari funkcioniraju.

Vojislav Koštunica i sove protiv "luđakinja" i Hermana Hessea

Jesu li zaista bolesni pacijenti u mentalnim institucijama ili društvo u globalu, jesu li zdravi ili bolesni politički kreatori koji stvaraju nestabilnu, nezdravu i devijantnu okolinu - na provokativan način pokušavaju odgovoriti autori filma usporedbom mudrih zapažanja pacijenata Laze i arhivskih televizijskih snimaka srpskih političkih zvijezda.

Dok Vojislav Koštunica objašnjava što sove za njega simboliziraju i kako mu pomažu pri donošenju važnih odluka, jedna od pacijentica tvrdi da je inspiriraju knjige Hermana Hessea. Šešelja četvorica izvlače iz Parlamenta držeći ga za ruke i noge pritom, a društveno stigmatizirana pacijentica Laze tvrdi da: svi imaju velike predrasude prema tome, kao tko je u Lazi taj se ne može prilagoditi društvu i bolestan je... Mada svi piju lijekove za živce.

Slika Srbije kroz oči pacijentica Laze

Film pruža sliku Srbije viđenu očima pacijentica psihijatrijske ustanove što se najbolje vidi kroz jednu od njihovih brojnih duhovitih i inteligentnih izjava - Više se ne snimaju humoristične serije, kao ranije, ali to ne smeta jer sada postoje skupštinski prijenosi, pa se čovjek može nasmijati. Ove žrtve srpske realnosti izgledaju zdravije, toplije i uređenije od "onih vani", s mnogo realnijim i izoštrenijim pogledom na stvarnost, te se u svakodnevnoj komunikaciji ponašaju trezvenije od političara. Tko je onda tu lud, a tko zdrav? Možda ipak nije toliko teško dati jednoznačan odgovor na pitanje.