Ferić predstavio svoj roman o odrastanju polovicom 20. stoljeća

“Kalendar Maja” roman je o odrastanju trojice, tj. dvojice dječaka pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tako je svoj novi, apsolutno najdeblji roman u velikoj Profilovoj knjižari ukratko predstavio Zoran Ferić, prvak hrvatske suvremene proze. No “Kalendar Maja”, starinski ispisano djelo na šest stotina stranica, zapravo je roman u kojem dominira jedan jedini lik, i to Tihomir, a svi su drugi ipak samo epizodisti.

 Simbiotička fatalnost

 Svi osim fatalne Senke, prvo djevojke, pa žene i potom dobrodržeće starice s kojom je ginekolog Tihomir simbiotički povezan. I, zar se to mora naglasiti, nesretno u nju zaljubljen.

 Ferić je majstor pripovijedanja, što je dokazao i u ovoj iznimno razvedenoj prozi u kojoj je u prvom planu individualnost pojedinaca, a nikako ne društvena zbivanja i politički kontekst njihovih života. Roman je prepun osnovnih ljudskih preokupacija kao što su ljubav, seks, bolest i smrt. A posebnu atmosferu Ferić postiže baš u opisivanju polaganog umiranja prvo Tihomirove, a onda i Senkine majke, pa je “Kalendar Maja” i svojevrsna topla posveta starosti.

 Ferić kao da bolje poznaje starost nego mladost pa minuciozno i virtuozno opisuje i svoj odnos s ostarjelim ocem za kojega uvijek nalazi opravdanja, premda je kritičan prema njegovoj puritanskoj, partizanskoj ograničenosti.

 Zamka tajnovite Senke

 Na mahove uzorno paučinast, Ferićev roman prema kraju ipak pada u zamku tajnovite Senke u čijem životu ima i jakih elemenata pornografije i trilera. I kao što svoje preživjele junake šalje na ponovljeno razotkrivajuće maturalno putovanje, tako pisac razgolićuje i samoga sebe pokazujući da su mu likovi na mahove izbjegli kontroli. Posebno se to odnosi baš na Senku, koja je u svakom slučaju jedan od najintrigantnijih ženskih likova hrvatske književnosti.

 Iznimno su uspjele one stranice Ferićeve knjige koje se bave zagrebačkim mentalitetom i opisivanjem Zagreba. Ferić je dobar psiholog i vrlo senzitivan promatrač koji fotografskim nervom bilježi sitnice koje od Zagreba i čine povodljivu metu literarne inspiracije. Na sreću, politike nema u ovom romanu o nedokučivoj tuzi ljudskih odlazaka.