FOTO: Kako je Hani ukrao bijelo iz Zagreba

Umjetnik Hanibal Salvaro na zatvaranju svoje izložbe Bijeli Zagreb izloške je proveo kroz nekoliko faza transformacije.

Galerija ''Bačva'' Doma Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 10. do 27. prosinca bila je dom izložbe Hanibala Salvara pod nazivom ''Bijeli Zagreb'' kojom je umjetnik obilježio 50 godina svog stvaralačkog rada. Pojam ''Bijeli Zagreb'' skovao je negdašnji gradonačelnik Vjekoslav Heinzel, a izložba je, prigodno, bila sva u bijelom – bar do zatvaranja…

Photo Ivana Magdić

- Slavim na način da se likovno izražavam, a to je za jednog umjetnika najvažnije. Nisam radio retrospektivu jer bi bilo jako složeno i zapravo mislim da je nema smisla raditi nakon 50 ili 60 godina djelovanja; nema smisla vraćati se natrag i pričati što ste radili – objasnio nam je Salvaro zašto nije pribjegao uobičajenim retrospektivama, već je postavio niz izložaba novih djela.

''Bijeli Zagreb'' sedma je izložba kojom je u 2008. Hani obilježio pola stoljeća svog stvaralaštva.

Metamorfoza likovnog djela

- Ovo što vidite je na neki način reinterpretacija svega što sam radio u životu ili nešto što sam imao u glavi, ali nisam stigao dosad realizirati – kazao nam je umjetnik osvrćući se na izloške koji su nas okruživali, a koji su zamalo potom prestali biti to što su bili do tada, te su skoro postali nešto drugo.

Photo Ivana Magdić

Malobrojno ali prisno društvo koje se okupilo na zatvaranju izložbe sudjelovalo je u njenoj transformaciji, prvo pomažući Haniju da bijele kartonske elemente oblijepi ogledalima kako bi posjetiteljima pružio još jednu dimenziju uživanja u instalaciji, a zatim i oslikavanjem zidnih ''obloga'' crnom bojom. Interakciju umjetnika, posjetitelja i likovnog djela katalizirala je kapljica, a ''Tko nije došao, sam si je kriv'', kao što je to rekao Salvaro. Zaintrigiranim pristupačnim umjetnikom, pitali smo ga o njegovim počecima.

Prva izložba u Studentskom centru ili o postanku Hanija

- Prve izložbe se sjećam. To nije bila samostalna izložba, već izložba skupine mlađih umjetnika. Nagovorili su me da izlažem u Studentskom centru – to je inače bila prva izložba održana u SC-u, zvala se ''Drvo, kamen, keramika, metal'' i ja sam tada zamolio da kad izlažem, izlažem pod pseudonimom Hani, i to zbog toga što je moja sestra kiparica Lidija u to vrijeme bila jako poznata – tako smo na samom izvoru saznali otkud umjetničko ime pod kojim je Hanibal godinama izlagao i stvarao.

Mladi student građevine u početku je stvarao više iz financijskih pobuda, no nakon nekog vremena i priznanja u umjetničkim krugovima koja su došla, odlučio se posvetiti isključivo umjetničkom radu.

- Jednostavno sam shvatio da sam ušao u nešto iz čega više neću izaći – rekao nam je Salvaro.

Kako se izražava prvenstveno u keramici, pitali smo Hanija o postanku te strasti.

Keramika nekažnjeno oslobađa ideje

Photo Ivana Magdić

- U konačnici, mene keramika ne zanima, mene zanima likovno djelo u čijoj izradi uglavnom koristim keramiku. Moramo shvatiti da je to jedan od rijetkih medija koji ni u jednom sistemu nije proganjan. Imamo zabranjene pjesme, zabranjene slike, zabranjene knjige, zabranjenu poeziju, ali zabranjenu keramiku povijest skoro da ne bilježi – ta je sloboda bila važan razloga za početak mog izražavanja u tom mediju.

No, izložba ''Bijeli Zagreb'' nije se sastojala od keramičkih umjetnina, već od bijelih kartonskih kutija polijepljenih po zidu i obješenih sa stropa galerije.

- Nemajući nikakvog limita s čime raditi, dokle ići, nametnuli su se drugi materijali. Jako volim ići u tvornice, da vidim koje su njihove mogućnosti. Znači, neke polusituacije, neke polufabrikate uzeti i na njima intervenirati. Slike, skulpture u porculanu su polufabrikat porculana na koji interveniram miješanjem glinenih komada skulptura, dočim su ovdje taj polufabrikat kutije koje sam ja složio, konstelirao na jedan način, i to je ono što me posebno zaintrigriralo za ovaj prostor. Iako vrlo velik postotak likovnjaka tvrdi da je ovaj prostor jako nezahvalan za postavu, Ja ga, dapače, smatram vrlo zahvalnim i mislim da boljeg prostora od kruga za postavu ne postoji. Možda je to zato što sam u životu napravio par tisuća vaza pa je ovo za mene jedna velika vaza – našalio se Salvaro.

A u narednih 50 i više godina…

Photo Ivana Magdić

U transformaciji ''Bijelog Zagreba'' sudjelovali su Hanijevi kolege slikari i prijatelji poput Marcele Munger, Višnje Markovinović, Ivice Antulčića, Drage Desančića, Josipa Lončarića, Josipa Miculinića, Krešimira Jelača i dobrohotnih slučajnih ili manje slučajnih prolaznika. No, što će biti poslije, koji su planovi za sljedećih 50 godina?

- Svašta planiram. Ne smijem sve reći; treba biti iznenađenja. Ali moram priznati da sam planirao što napraviti i za više od sljedećih 50 godina – rekao nam je Hanibal, napominjući kako se s čudima moderne tehnologije nikada ne zna te bismo se lako mogli naći na nekoj izložbi povodom obilježavanja 150. godišnjice njegovog likovnog rada.

No, prije toga dočekat ćemo izdavanje reportažnog kataloga s izložbe koji će biti predstavljen 17. siječnja 2009., a donosit će na fotografijama zabilježene trenutke svih faza ove zanimljive konstelacije kartonskih kutija koje su pod Salvarovim rukama poprimile neko drugo značenje.

Tijek transformacije izložbe pogledajte u priloženoj fotogaleriji: Hanibal Salvaro zatvara Bijeli Zagreb.