FOTO: Rab otok povijesti, sadašnjosti i budućnosti

U počast kralju Ljudevitu Velikom koji je Rab oslobodio od Mlečana te u spomen sv. Kristofora, Rabljani svake godine slave Rapsku fjeru.

Svečanim otvaranjem 25. srpnja započela je sedma po redu "Rapska fjera" - trodnevna manifestacija prikazivanja života otoka Raba u srednjemu vijeku. 650 kostimiranih Rabljana, među kojima su bili rapski knez, suci, plemstvo, vlastela, trgovci i zanatlije, umjetnici, ribari i rapski srednjovjekovni puk, njihovi gosti iz prijateljskih gradova Montegiardina iz San Marina (kojega je osnovao u 4. st. poslije Krista sv. Marin klesar iz Lopara ) i Konigsbrunna ispunili su Trg sv. Kristofora stvarajući čarobnu sliku srednjovjekovnog Raba.

Ulice i trgovi grada su bili obasjani svjetlošću baklji, zvukovi bubnjeva i srednjovjekovnih instrumenata razlijegali su se po gornjogradskim rapskim ulicama, starim dijelom grada Raba Kaldancem, a turiste i Rabljane su vraćali svojim zvukovima u srednji vijek.

U počast kralju Ljudevitu Velikom koji je Rab oslobodio od Mlečana te na svetu uspomenu i čast sv. Kristoforu, 21. srpnja 1364. godine Veliko vijeće grada Raba posebnom je odredbom proglasilo dva blagdana: 9. svibnja Dies Victoraie, dan kada je Rab zagovorom sv. Kristofora oslobođen od Normana godine 1075. (danas se taj dan slavi kao dan otoka i grada Raba ) te drugi dan, 27. srpnja: Dies natalis, dan mučeničke smrti sv. Kristofora - koji Crkva slavi kao rođendan, dan kada je sv. Kristofor rođen za nebo.

Svečanosti su započinjale u rapskoj katedrali te su dužni bili prisustvovati knez, suci, općinsko vijeće. U svečanoj procesiji nosila se gradom Glava sv. Kristofora u srebrenom moćniku, igrale su se viteške igre, rapski su se samostreličari natjecali, cijeli je otok slavio. Sud prigodom ovih blagdana nije radio, dužnici sa sela su petnaest dana slobodno mogli dolaziti u grad i odlaziti iz grada, a da ih nitko nije sudio jer se nije smjelo suditi. Pučko veselje trajalo je nekoliko dana i Gradska vrata su bila  otvorena za sve. Kmetovi su tih dana fjere tj. fešte dolazili u grad Rab te jeli i pili na račun vlastele te su to bili jedini dani kad su oni mogli doći u grad i jesti na račun svojih gospodara i piti u neograničenim količinama.

U posljednjih nekoliko godina od kada su Rabljani obnovili uspomenu na nekadašnji Rab koji je slavio svoju slobodu i samostalnu općinu – municipij, svečanosti su skraćene na tri dana : 25.7. Blagdan sv. Jakova, 26.7. Blagdan sv. Ane i 27.7. Blagdan sv. Kristofora.

Otok sunca, mora i ljepote

Rab, otok sunca, mora i ljepote, sastavni je dio arhipelaga u Kvarnerskom zaljevu i Jadranskog mora, u njegovom sjeverozapadnom dijelu. Pored istoimenog antičkog gradića, u različitim kutcima otoka smjestilo se preostalih sedam idiličnih mjesta: Barbat, Banjol, Palit, Kampor, Mundanije, Supetarska Draga i Lopar. Tradicija bavljenja turizmom stara je više od 114 godina iako postoje i zapisi o ranijem dolasku turista na ovaj prekrasni kvarnerski otok. 1889. godine su dr. profesor Schroetter, liječnik iz Beča i profesor dr. Johannes Frischauf iz Graza, strastveni planinar, ljubitelj našega primorja i naroda, predsjedniku općine dali i pismeni prijedlog za intenzivniji razvitak turizma. Josip Gržetić-Krasanin je u svojim brojnim putopisima koji su objavljeni krajem prošlog stoljeća u Beču pisao o ljepotama Raba, Velebita te čitavoga Kvarnerskog primorja, te su upravo potaknuti njegovim putopisima turisti počeli dolaziti na ovo područje. Glavni razlozi za razvoj turizma su bili na otoku tada, a i danas, ugodna klima i blagotvorni utjecaj otočkoga zraka na bolesti dišnih organa i srca.

Otok je bio vrlo privlačan za mnoge putopisce i znanstvenike još od davne 1774. godine, a iza sebe su ostavili brojne zapise o prirodnim ljepotama i povijesnim spomenicima, o bogatstvu zelenila, obilju voda, blagoj klimi, prekrasnim uvalama, a nadasve o gostoljubivosti stanovnika.

Josip Gržetić – Krasanin 1885. godine o Rabu je napisao između ostaloga i ovo: " … Ako li ljudi riječku Opatiju krste hrvatskom Nicom, te njezinu ljepotu u zvijezde kuju i do neba dižu, onda ne znam kako bi mogao ovaj položaj nazvati i čim ga prispodobiti; no kad je ona zaslužila, da ju nazvali najljepšim krajem, ovoga treba zvati barem malim rajem. Evo površne, ali vjerne slike grada i otoka Raba; posumnja li tko da je pretjerano i nenaravno, neka skoči ovamo, da se očevidno osvjedoči i neće žalovati potrošena novca.«

Felix Arba

Rab je jedinstveno lijep otok, a posebno slikovito smješten grad Rab pripada područjima na kojima je čovjek od davnina obitavao, područjima na kojima se čovjek oduvijek naseljavao, tragajući u tadašnja vremena teških borbi za opstanak za zaštićenim zaklonom koji mu ujedno pruža potrebne prirodne uvjete za razvoj života.

Otok Rab je svoje prve stanovnike imao u starijem kamenom dobu. U Loparu na sjevernom dijelu otoka, zasnovano je naselje koje je postojalo i kroz mlađe kameno doba, bakreno i brončano sve do četvrtog stoljeća prije Krista kada je na tom predjelu nastala starogrčka vojna utvrda, čiji se ostaci i danas mogu vidjeti ako posjetite Rab, tj. Lopar. Grad Rab se spominje deset godina prije Krista u jednom starorimskom dokumentu kojim ga je tadašnji car Oktavijan August proglasio municipijem i dao mu samostalnost. Nedugo zatim grad dobiva i počasni epitet FELIX ARBA (sretan Rab op.a.), što pokazuje da je već tada Rab bio razvijeni, civilizirani grad koji je imao i vodovod, kupališta, kazališta, hramove i uređene ulice. 

Stari Rabljani su znali govoriti staru latinsku uzrečicu: Arbe est caput mundi Roma secundi! (Rab je drugi glavni grad nakon Rima!)

Što znači toponim Arba? Mnogi stručnjaci koji su se bavili etimologijom ilirskih i rimskih toponima naših krajeva, mislili su da je on ilirskoga podrijetla. Njegov indoeuropski korijen "arb" znači mrk ili taman. Slične nazive iz toga doba nalazimo i u još nekim krajevima jugoistočne Europe. Arba je bio narod koji je obitavao u Patrasu u staroj Grčkoj. Arbion se nazivalo jedno brdo na otoku Kreti.  Ime otoka Raba ili Arba imao je značenje "crni otok". To je ime Rab dobio po crnogoričnim šumama kojih je nekada bilo puno više nego u današnje vrijeme.

1075. godine Rab se zagovorom sv. Kristofora spašava od opsade italskih Normana te je od tada sv. Kristofor zaštitnik svih Rabljana. 

Danas je ostalo vrlo malo ostataka tadašnjeg Raba, ali vrijedi doći i vidjeti sačuvani procvali Rab ranog i kasnijeg romaničkog razdoblja, prelijepu arhitekturu građanskih kuća, crkava, samostana i četiri zvonika simbola grada Raba. To je otok koji svojom ljepotom nikoga ne ostavlja ravnodušnim i kad jednom dođete, uvijek se iznova vraćate otoku i gradu s četiri zvonika. Rab je otok naglašenoga mediteranskoga duha i žive prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.