FOTO: Skinuo bih se gol ako to uloga traži

Bih li ljubio srednjoškolke? To je jedna čudna situacija o kojoj čovjek, dok ne doživi, ne može ništa reći, objasnio je crni Roko.

Gotovo cijela Hrvatska zapamtila je Duška Modrinića kao 'crnog Roka' iz reklame za jednu telekomunikacijsku tvrtku. Oni koji ga tamo nisu uočili, odnosno zapazili, zapamtili su ga kao Duška, 29-godišnjaka s odličnim vokalnim sposobnostima, koji je zajedno s Ivanom Kindl pobrao velike simpatije u emisiji ''Zvijezde pjevaju''. Tko je Duško? Pjevač, glumac ili voditelj? 

Kako biste se opisali u pet riječi. Što biste rekli ljudima - tko je Duško?

- Duško je jedan zafrkant koji se, eto, bavi glumom, a u posljednje je vrijeme malo eksponiraniji. Normalna osoba.

Normalna osoba i zafrkant?

Duško Modrinić Photo Tin Banić

- Mislim da su prije normalne osobe zafrkanti, nego neki ozbiljnjaci.

Glumili ste u kazalištu u svom rodnom gradu Zadru. Još ste uvijek tamo?

- Bio sam na ugovoru do Nove godine u Zadarskom kazalištu, predstave koje smo radili izvodimo još uvijek diljem Hrvatske i BiH, ali sad sam većinom tu u Zagrebu i završavam nekakve projekte koje sam započeo još prošle godine.

Čini se kako ste se dobro pomučili prije nego što ste 'upali' na Akademiju dramskih umjetnosti.

- Da, Akademiju sam upisao iz četvrtog puta. Trebalo je pričekati. Ali želja nije jenjavala. Bilo je nekih neodlučnosti nakon prvog puta, ali jednostavno sam odlučio da to moram upisati. Da nije upalilo, ne znam bih li opet pokušavao. Vjerojatno bih.

Što vam je ostalo u najljepšem sjećanju iz tog vremena?

- Društvo, nešto neponovljivo. Samo studiranje sastojalo se od toga da smo tamo bili sedam dana u tjednu i preko praznika i subotom i nedjeljom i to većinom od ranog jutra, pa opet do ranog jutra. Stvorila se jedna obiteljska atmosfera među nama. Sa mnom na godini bili su Ivana Roščić, Ivan Herceg, Marija Borić, Ozren Opačić, Marija Tadić, Maja Katić... Ima ih još. I danas smo u kontaktu, čujemo se, izlazimo van.

Šira javnost upoznala vas je preko reklama. Kako su vas otkrili?

- Bila je audicija na koju me zvala Ida Prester jer im je trebao neki Dalmoš. I došao sam, obavio casting u kojem sam umjesto sidra bacao neku lampu. Onda su me nakon nekoliko dana zvali i rekli da su me uzeli, pa odmah nakon nekoliko minuta opet su me zvali i rekli da to možda nije to. Bilo je nekih nećkanja i s njihove strane, ali su me onda ipak uzeli.

Zovu li vas ljudi na ulici Roko prema liku iz reklame?

- Ma, ljudi su isprva prihvatili jako pozitivno taj lik. Nakon drugo vremena imali su vidjeti nešto novo. Dosta ljudi me pita smeta li što me poistovjećuju s tim likom, što me zovu Roko, ali ja ne vidim u tome ništa sporno ni ništa loše.

Koliko vam je to pomoglo?

- Jako puno. Toliko me eksponiralo da me dovelo i do drugih angažmana. Možda bih do njih došao i bez toga, ali bi mi trebalo dosta vremena i nekakav sličan projekt.

U jednoj seriji ljubujete sa srednjoškolkom. Je li takav slučaj i u privatnom životu?

- Nije. To je bila jedna smiješna situacija. Svi su me nakon toga pitali odobravam li takve ljubavi, što bih napravio u takvim situacijama. Mislim, to je jedna čudna situacija o kojoj čovjek, dok ne doživi, ne može ništa reći.

Ljubite li, jesi li sretno zaljubljeni?

- Jesam, već pet godina. Dugo. Međutim, moja djevojka nije javna osoba.

Pa, kako vaša djevojka prihvaća to da ste rijetko kod kuće?

Duško Modrinić Photo Tin Banić

- Stvar je navike. Još dok sam bio na Akademiji nije me bilo po cijele dane, tako da se navikla.

Koje uloge vam najbolje leže?

- Znate što, nekako mi komedije najviše pašu. Kako god da okrenem. U njima se osjećam najležernije. No, isto tako volim dobru dramsku ulogu u koju se mogu skroz uživjeti, pokazati neke svoje emocije, a to smatram jednim od najvećih gušteva u ovom poslu.

Film ili kazalište?

- Oboje. Volim i film i televiziju i kazalište. I nakon vođenja ovog game showa i taj mi se posao svidio. Sve što je nekako vezano uz izravan odnos s ljudima, interakciju s njima i komunikaciju, meni se sviđa. Još nek' je reflektor i kamera, to je svakako dobrodošlo.

Mnogi hrvatski film smatraju lošim, tvrde da su teme prožvakane, a produkcija loša. Što vi mislite o tome?

- Koja tema više nije prožvakana? Isto tako, koja nota više nije iskorištena u glazbi? Imali smo loših filmova, nismo se imali čime podičiti. Ali u posljednje vrijeme ima nas i na velikim festivalima, produkcijski je sve bolje, scenarijski isto. Treba dati priliku hrvatskom filmu.

Koga biste posebno izdvojili od hrvatskih redatelja?

- U posljednje vrijeme su i Vinko Brešan i Dalibor Matanić jako dobri. Naravno, tu je i Antun Vrdoljak, velik redatelj. Ima ih još na Akademiji koji će tek izaći, koji još nisu dobili ni priliku režirati.

Ulaže li Hrvatska dovoljno u kulturu? Je li film zakinut?

- Ma, nisu zakinuti. Kada gledaš sa strane kao osoba koja se ne bavi tim poslom, može se čak činiti kako se previše ulaže u film. Tolike ustanove da žive na račun države i nije baš dobro za naše porezne obveznike.

Kako izgleda audicija? Sjedite tamo sa svojim prijateljima koji su vam u tom trenutku konkurencija i čekate da vas pozovu?

- Te audicije izgledaju tako glupo, osjećaš se tako glupo na njima. Većinom nemaš neki konkretni zadatak zadan prije nego dođeš tamo, pa ti daju taj neki tekst ili zadaju nekakvu situaciju koju moraš odglumiti. S nekim prijateljem ili prijateljicom ne osjećaš nikakvu konkurenciju. Bože moj, drago ti je ako netko dobije neki posao.

Koja vam je situacija bila najgora na tim audicijama?

- Bila je neka reklama za glavobolju gdje smo se morali vrtjeti goli do pasa i glumiti da nas boli glava. Kao, glava te boli, a ti se vrtiš polugol.

Kakva je zarada na tim reklama?

- Pa, dobra je. Većinom zaradiš više nego što bi zaradio u kazalištu.

Znači plaće u kazalištu su loše?

Duško Modrinić Photo Tin Banić

- Ma ne, plaće su OK. Samo je dobro uvijek nešto ekstra sa strane zaraditi.

A sapunice? Kakve su plaće tamo? Navodno je riječ o vrtoglavim ciframa.

- Sada, koliko vrtoglavim? Tamo si na snimanju od 6 ili 7 ujutro do 18 ili 19 navečer. To je 12-satno radno vrijeme, pa kad se tvoj honorar podijeli na to, ispadne kao normalna plaća.

O ciframa nećemo pričati?

- Ne, ne bih o tome.

Dobro, pređimo onda na lakše teme. Vi ste Zadranin, koji vam je dio rodnog grada najdraži?

- To su Arbanasi i dio oko Sv. Šime, Kolovare, dio oko katedrale i tako dalje.

Mislite li da je u Hrvatskoj moguće uspjeti bez skandala i kako komentirate da se pojedinci na takav način pokušavaju progurati?

- Naravno da je moguće uspjeti bez skandala. No, opet, ne bih ulazio u to tko kako radi. Ako netko misli da mu skandali pomažu, onda neka ih i rade. Neka uživaju. A sad, koliko su oni sretni sami sa sobom, to je druga stvar. Ako im to ne smeta, ako ne osjećaju nekakvu grižnju savjest zbog toga, neka uživaju.

Koje vam je najgluplje pitanje koje vam novinari postavljaju na intervjuu?

- Pa, recimo ono bih li se skinuo za ulogu.

Pa, biste li se skinuli?

- Što ja znam. Možda da. Kako se ono kaže, ako to uloga zahtjeva. No, po meni je to uglavnom nepotrebno skidanje.

Kojim ste dijelom svoga tijela najponosniji?

- Ajme, o tome nikad nisam razmišljao. Nemam baš neku atletsku građu, ali recimo noge. I kosa mi je draga. Nosim je dugu već četiri ili pet godina, sviđa mi se kako mi stoji.

Navodno dobro imitirate ljude. Tko vam najbolje leži?

- Hm, a ne znam. Radio sam nekoliko godina emisiju 'Laku noć Hrvatska', tamo sam između ostalih skidao Denisa Latina. No, rijetko kad mogu imitirati nekoga kad me se napada, kao daj sada, 'ajde. Ali, u principu mi je gušt biti negdje i imitirat ljude. Volim to.

Što možemo uskoro očekivati od vas? Radite li na nekom novom projektu?

- U biti i ne radim. Trenutno završavam neke projekte koje sam započeo prošle godine, a jedino što mi je sada u planu jest odmor u mom Zadru. Jedva čekam.