FOTO: Što radi filmski snimatelj? - Glazba - Scena

Ne znate što radi snimatelj, tko je direktor filmske fotografije i u čemu je razlika između filmskog i televizijskog snimanja? Saznajte!

Mladi snimatelj Vedran Rapo već vrlo zrelo rezonira, a svoj budući posao shvaća iznimno ozbiljno. Zatekli smo ga glave zagnjurene u tražilo kamere na snimanju ''Torte s čokoladom'', završnog rada producentice Barbare Jukopile, koji je režirala Dorotea Vučić. Na primjeru '''Torte'', Vedran nam je objasnio posao snimatelja i razriješio nas nekih zabluda...

Snimatelj nije samo osoba koja na setu gleda kroz kameru

Televizijski Vs. filmski snimatelj

- Osim krajnjeg medija za koji se radi, razlika je i u načinu proizvodnje za svaki pojedini medij. Televizija traži veliku brzinu i jednostavnost, jer je svrha televizije da informira i dostavi brzu i preciznu informaciju, često i pod cijenu vizualne ljepote slike. U filmu pak, svaki kadar se tretira kao poseban, jednko važan dio, kao i onaj prethodni pa i sljedeći. Svaki skok van kontinuiteta vizualne slike u filmu daje jaki udarac i lako ga je primjetiti. Televizijski snimatelj rijetko si kada može dozvoliti da ima više asistenata uz sebe, dok je to na filmskom setu posve normalno i poprilično neophodno – kaže Vedran.

- Snimatelj prije svega stvara vizualni identitet filma, i on je zadužen za to kako će film na kraju izgledati. U posao kreće u isto vrijeme kada i redatelj, scenarist i producent i ima jako veliku i važnu ulogu još u pretprodukciji. Samo izvršenje najvećeg dijela njegovog posla seže u produkciju. Uz sebe ima nekoliko asistenata; u sektoru kamere to su prvi, drugi i treći asistent, znači šarfer, odnosno osoba koja oštri sliku, loader i klaper. Isto tako, uz sebe ima, ne manje važnog suradnika gafera – majstora rasvjete, i nekoliko električara koji mu pomažu u postavu rasvjete. Uz njega, tu je i sektor scene koji je zadužen za baratanje scenskom tehnikom (pokreti kamere) i posebne uređaje (rig-ove) za postavljanje kamere u vrlo različite pozicije (auti, kranovi i slične instalacije).

Prestaje li posao snimatelja s posljednjim snimljenim kadrom?

- Posao snimatelja seže i u postprodukciju, znači, nakon što se materijal snimi i nakon što je materijal razvijen, kreće se u postprodukciju: selektivno prebacivanje filma iz analognog u digitalni oblik, pa montaža i nakon toga kolor korekcija (color grading). To obavlja snimatelj zajedno sa koloristom koji daje završni vizualni oblik filma. Tu po prilici ''završava'' posao snimatelja na koji može utjecati, a zapravo pravi završetak je onog trena kada film dođe u kino – tako je govorio Vedran s kojim je razgovor jedno osobito poučno iskustvo.

Photo Jelena Balić

Kakve veze imaju snimatelj i direktor fotografije?

- Snimatelj je ujedno i direktor fotografije. To je u Hrvatskoj jedan terminološki problem, nastao pod utjecajem dominantne američke kinematografije u kojoj postoji funkcija director of photography, koja je kod nas doslovno prevedena kao direktor fotografije. Sukladno tome, oni redatelja potpisuju sa director kao i u director of photography samo što tog directora kod nas ne prevode kao direktora filma, već kao redatelja. Nekako uzimajući sukladnu analogiju, redatelj je direktor, a snimatelj vizualni direktor filma. Neki još vole raditi razliku između toga pa kažu da je direktor fotografije onaj koji u principu uz sebe ima prvog asistenta koji je švenker, odnosno operater kamere. Operater kamere je osoba koja manipulira kamerom, a u tom slučaju direktor fotografije sjedi zajedno s redateljem uz monitor i uz pomoć svojih suradnika slaže vizualni identitet filma. Zbog siromaštva naše kinematografije takav scenarij je poprilično rijedak, to je jedan čovjek više, jedna plaća više i samim time veći produkcijski trošak tako da se te stvari izbjegavaju. Znači, snimatelj u Hrvatskoj je direktor fotografije koji sam švenka svoju kameru.

Vedran je na studij filmskog snimanja pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu došao iz Karlovca. Tek mu je 21, a već je itekako svjestan problema u svojoj budućoj struci. Snimatelji se zapošljavaju ili na televizijama, ili rade kao samostalni umjetnici. Zaposlenje na filmu je kratkog vijeka i nije stalni izvor prihoda.

Kakva je trenutna situacija u hrvatskoj kinematografiji?

Putem ''sirove'' filmske vrpce

Snimljeni materijal prvo se šalje u laboratorij na razvijanje, nakon toga obavlja se telekino, a prvi rezultati vidljivi su nakon montaže i primarne obrade slike...

- Kinematografija u svijetu, pa i kod nas prolazi trenutno kroz veliku krizu i transformaciju. Film kao proizvod je vrlo skup i analogno tome, zahtjeva veliku količinu novca. Dobar dio novca u stranim kinematografijama dolazi iz privatnih izvora, u Hrvatskoj to (uz malene iznimke) uopće ne postoji. Kada bi se davala porezna olakšica za ulaganje u film, pa i umjetnost, kulturu općenito, i ulaganje u film postalo bi normalnija pojava. Film prije svega treba postići da postane medijski i društveno atraktivan proizvod. Veliki problem u Hrvatskoj je i tržište kratkim filmom. Tu je u principu vrlo lako primjenjiv španjolski princip, da u svim kinima, prije A filma, prvo postoji projekcija kratkog (bilo profesionalnog, bilo studentskog) filma. Na taj način, i kratki film bi bio viđen, samim time bi pogodovalo razvoju kvalitete i kvantitete filma.

Tako je zborio Vedran, a kako izgleda posao filmskog snimatelja iz perspektive promatrača pogledajte u priloženoj fotogaleriji: Što radi filmski snimatelj?