G. Grgić: Nekoliko puta igrao sam uloge svećenika, možda nije slučajnost

U serijalu “Jugoslavenske tajne službe” Goran Grgić na malim je ekranima drugi put utjelovio lik Alojzija Stepinca. Prije dvadesetak godina igrao ga je i u Varaždinskom kazalištu, u predstavi “Stepinac, glas u pustinji”.

Slučajnost ili vaša želja?

Imam duži popis stvarnih ili izmišljenih svećenika. Trenutno u HNK igram Strossmayera i Silberbrandta, igrao sam i Josipa Stadlera, a i don Jeru čak u dvije podjele. Možda i nije slučajnost.

Kakva su sjećanja na odrastanje i druga Tita?

Bezbrižno djetinjstvo u Retfali, kupanje u Dravi. a Tita baš i ne pamtim. Sjećam se samo mahanja zastavicama kod dravskog mosta na njegovu povratku iz lova u Baranji. Nismo ga ni vidjeli.

Djelujete kao tradicionalna obitelj. Što biste rekli najstarijem sinu Franu da vam doma dođe s pearcingom?

Ni jedan roditelj ne nagovara djecu da se buše po tijelu. No da se to dogodi, učinio bi to sebi, ne meni.

Jeste li osjetljivi na Katarinu? Ima li ona kao kći poseban bonus?

– Ona ima sve bonuse ovog svijeta. Kad ih potroši, potrudit ću se pribaviti ih još. Ali, sličnu količinu bonusa imaju i sinovi.