Glazbena cenzura u SAD-u poslije 11. rujna

Vrijeme liječi rane, pa je tako i cenzura sve rjeđa, no odmah poslije rušenja nebodera nije sve bilo baš idilično.

Na današnji dan obilježava se šesta godišnjica od napada na američke 'Twin towerse', pa lagani pogled unatrag po pitanju glazbene industrije donosi neke pomake na bolje. Odmah poslije napada cenzure su pljuštale poput ovotjednih oluja, a nikome nije ni padalo na pamet da kaže ili otpjeva nešto protiv 'Velikog vođe'. Uostalom, i 'Veliki brat' je sve nadgledao.

U početku je vrijedila ona klasična maksima - uzmi pare i bježi. Dakle, većina 'pametnih' glazbenika shvatila je da je došlo idealno vrijeme za zaradu golemih količina novca. U prvim redovima stajao je Bruce Springsteen sa svojim domoljubnim albumom 'The Rising'. Bili su tu i Anti-Flag s pjesmom '911 For Peace', Steve Earle s albumom 'Jerusalem', ali i Outkast s 'The Whole World', iako su oni događaj opisali na malo suptilniji način. I neke stare pjesme dobile su novi sjaj. Legendarne 'Imagine' i 'Let It Be' opet su postale mirovne himne, a Marvin Gaye je doživio posthumni revival zahvaljujući starom hitu 'What's Going On'.  

No, bilo je tu i trenutaka kada su se određeni glazbenici morali na neki način skrivati, a američkim radio postajama cirkulirala je lista pjesama 'upitnih tekstova', pa stoga i upitne slušljivosti s obzirom na događaje. Eric Nuzum u svojoj knjizi 'Shoot the Singer! Music Censorship Today' potrudio se i objasnio nekoliko vrlo zanimljivih slučaja cenzure poslije 11. rujna.

U prvom planu nalazi se zloglasni popis 'zabranjenih' pjesama, koje u biti nitko nije zabranio, već su proglašene sumnjivima s obzirom na tekstove, a američke radio postaje trebale su odlučiti hoće li ih ili neće emitirati. Među ostalima na popisu su se našli i klasici poput 'Great Balls of Fire' ili 'It's the End of the World as we Know it', te uglavnom sve pjesme koje su spominjale vatru, smrt i zrakoplovstvo. Sve je poteklo od Clear Channela, vlasnika većine radio postaja u SAD-u, a vrlo vjerojatno na prijedlog državnog vrha. Naravno, vrlo brzo cijela priča je proglašena lažnom.

Drugi zanimljivi slučaj cenzure bilo je ukidanje Rage Against the Machineovog foruma na kojem

su se obično okupljale različite aktivističke skupine. Cijelu priču potaknuo je FBI, a treba spomenuti da se cijela diskografija ovog benda našla na zloglasnom popisu zabranjenih pjesama. - Ako su naše pjesme na bilo koji način sumnjive, to je zato što potiču ljude da preispitaju neznanje koje vodi ka netoleranciji. Netolerancija vodi ka cenzuri i gašenju naših građanskih prava, dok njezini ekstremni oblici dovode do nasilja kojem smo svjedočili - rekao je tada frontmen Rage Against the Machinea, Tom Morello, za New York Times.

Hip-hop bend The Coup bio je, pak, prisiljen promijeniti omot svojeg novog albuma, budući da je prikazivao članove benda ispred zapaljenih tornjeva WTC-a. Navodno, omot je nastao više od godinu dana prije napada i trebao je simbolizirati pobjedu glazbe nad kapitalizmom, a završio je u košu zbog svoje trenutne 'neprikladnosti'.

I The Strokes su američkoj publici uskratili pjesmu 'New York City Cops' s albuma 'Is This It', iako pjesma zapravo govori o ljubavnoj vezi. No, bilo bi - neprikladno.

Jedna od žešćih reakcija bila je ona u slučaju nastupa benda Dixie Chicks održanog 10. ožujka u Londonu, kada je pjevačica Natalie Maines izjavila da se srami Bushevog podrijetla. Naime, i ona i on su rodom iz Teksasa. Isprva izjava nije dobila puno medijske pažnje, no uskoro je osvanula primjedba na stranicama Guardiana, da bi u vrlo kratkom roku dospjela do svih konzervativnih izvora informacija. Dixie Chicks bile su u … Sosu. Maines se ispričala, no to nije bilo dovoljno. Mnoge radio stanice izbacile su njihove pjesme sa svojih listi, a bilo je govora i o tome da će bend morati održati koncert čiji će prihodi biti uloženi u pomoć vojničkim obiteljima. U Kansas Cityju bilo je čak organizirano masovno uništavanje audio i video materijala Dixie Chicksa, benda koji je zbog jedne krive rečenice postao 'anti-bushevski' i 'anti-američki'.

No, vremena se mijenjaju, pa je i američko tržište postalo manje osjetljivo na različite pjesme koje direktno optužuju Busha za pad 'Blizanaca'. Nitko (zasad) nije u zatvoru, niti polomljenih nogu, a svi ljubitelji takve 'protestne' glazbe mogu pogledati nekoliko spotova u MULTIMEDIJI. Ako ništa, barem protestna glazba nije umrla.