Gregorian: Koncert u Zagrebu je bio najbolji ikad

Bez sumnje, zagrebačka publika je najbolja publika ikada. Njihov odgovor je bio prekrasan i ja sam zadivljen, kazao nam je ´monah´ Hands.

Grupa Gregorian Zagrebu je priredila nezaboravnu večer, a Zagreb joj je to vratio snažnim pljeskom i dugotrajnim ovacijama. Bila je to večer za pamćenje i za jedne i za druge, to su nam u razgovoru potvrdili Amelia Brightman i Edward Hands.Naime, s njima smo imali priliku provesti neko vrijeme nakon koncerta kada su, još puni dojmova, obećali da će se vratiti u Zagreb. Inače, Amelia je u projektu Gregorian gotovo od samog početka, za razliku od 'monaha' gdje gotovo nitko nije ostao od prvotne postave.

moramo primjetiti da su se dečki, osim pjesmama, za Zagrepčane pripremili i naučivši nekoliko riječi hrvatskog, na kojem su pozdravili prepunu dvoranu Vatroslav Lisinski Photo Saša Jokić

- Nisam baš 'najstariji' član benda, ali sam svakako jedan od najdugovječnijih. Naravno, ne mislim na godine nego na vrijeme provedeno s dečkima. Kad se sve skupa zbroji i oduzme, s njima sam s manjim prekidima već deset godina – otkrila nam je simpatična Amelia, sestra poznatije Sarah Brightman. Iako o sestri nije htjela govoriti, rado nam jer ispričala sve o svojim počecima u svijetu glazbe.

Zadivljena publikom

-  Kad sam počela surađivati u projektu Gregorian bila sam vrlo mlada i nisam bila pjevačica, više me zanimalo pisanje pjesama. No, kroz ovih deset godina vokalno sam sazrijela zajedno s projektom.  Moram naglasiti da su mi dečki neizmjerno pomagali svojim savjetima. Često su mi objašnjavali kako nešto što lakše otpjevati ili iz nečega izvući maksimum – rekla nam je Amelia. Otkrila nam je i kako predivne oprave, u kojima se predstavila zagrebačkoj publici, bira sama.

-  U jednom periodu sam imala osobe koje su to radile za mene, no shvatila sam da ja to ipak bolje radim. Hoću reći da znam što želim nositi i u čemu se osjećam najbolje. Naravno da sam nekad i pogriješila – kroz smijeh nam je priznala Brightman. Međutim, nas je ipak više zanimalo koliko njoj znači pozitivna reakcija publike, kao i što je osjetila na koncertu u KD Vatroslav Lisinski.

- Još uvijek osjećam trnce dok pjevam, ali moram priznati da sam ih posebno osjetila ovdje u Zagrebu. Mislim, uvijek osjetim publiku reakcije kada kročim na pozornicu, kakva god ona bila, a ovdje smo osjetili nešto nevjerojatno. Publika nas je prihvatila kao rijetko kad i neopisivo mi je žao što toliko kratko ostajemo. Iskreno, nadam se da ću se varatiti jer sam oduvijek htjela posjetiti. O Hrvatskoj slušam samo najljepše – kazala je Amelia. Slično smo saznali i u razgovoru s Handsom koji je, na našu riječ 'Zagreb' jednostavno odgovorio 'amazing', odnosno nevjerojatno.

Grupa Gregorian je ‘obavijestila’ publiku kako su ponosni na činjenicu da su vjerojatno nasjtariji i najružniji boy bend na svijetu, što je dobro nasmijalo sve prisutne Photo Saša Jokić

Mnogo se ulaže u produkciju

- Apsolutno fenomenalno. Bez sumnje, najbolja publika ikada. Njihov odgovor je bio prekrasan i ja sam zadivljen. Stvarno smo osjetili njihovu dobrodošlicu i tu potporu koju su nam pružali tijekom koncerta. Naravno da se to odrazilo i na našu izvedbu jer nam je publika probudila taj dodatni entuzijazam i motivaciju – pojasnio nam je Hands. Na pitanje kako osmišljavaju koreografije jer je, podsjetimo, ona za svaku pjesmu drugačija,  sa drugačijim laser i liht showom i slično, Hands je odgovorio kako se u njihovom slučaju jako puno ulaže u produkciju.

- Najzalužniji za sve svakako su John Davies i Big Frank (Peterson op.a.) koji se svo ovo vrijeme trude da sve bude na nivou. Imaju gomile ideja o kojima se stalno razmišlja. Oni sjednu i onda to zajedno s nama prevrću. Čak i kada je turneja u tijeku oni stalno razmišljaju kako nešto poboljšati. Iza Gregoriana stoji jako puno teškog rada – kazao nam je ovaj 'monah'.

Na našu konstataciju kako su 'monasi', uz talent za glazbu, vrlo talentirani i za šalu, pjevač je poznatim britanskim cinizmom upitao 'kako to'. Otkrio nam je kako su se bojali da bi zbog jezične berijere moglo biti problema, no toplo se se iznenadili uvidjevši kako se Hrvati jako dobro slažu engleskim jezikom. Posebice ga je obradovalo, otkrio nam je, kada je čuo da i Hrvati jako vole i cijene britanski smisao za humor, posebice skupinu Monty Python.

Zagrebački koncert jedan je od brojnih koji će ova ekipa održati u sklopu turneje povodom njihove desete godišnjice postojanja Photo Saša Jokić

'Neke pjesme sjednu, neke ne'

- Mi smo u biti vrlo slični njima, ako ne i više od njih samih – našalio se monah. Zanimalo nas je i kako skupina bira pjesme, odnosno dogodi li se ikada da neku i odbiju, ovaj pjevač ogovara kako se i to dogodi.

- Pjesme bira uglavno Frank Peterson i dečki koji nam produciraju albume, između ostalih i Jan-Eric Kohrs (klavijaturist), Gunther Laudhan (gitarist), no to ne znači da se i nas ništa ne pita. Nekad mi nešto predložimo, ali nekad i odbijemo. Neke pjesme nam sjednu, neke ne. Neke smo otpjevali samo jednom u životu i nikada ih više nismo ni čuli - nam je Edward Hands.