Jonathan Barnbrook: Bio sam loš na pravi način

Kultni britanski dizajner za Javno otkriva čari tipografije, rada s Hirstom i Bowiejem te govori o društvenoj odgovornosti struke.

Jedan od vodećih britanskih grafičkih dizajnera, Jonathan Barnbrook, u Zagreb je došao otvoriti izložbu ''Collateral Damage'', retrospektivu svog 20-godišnjeg rada u malom, koja je prethodno, u punoj veličini, bila izložena u Muzeju dizajna u Londonu.

Jonathan Barnbrook Photo Ivana Magdić

Jonathan se uspješno izražava u širokom spektru medija, a najpoznatiji je po svom tipografskom radu nastalim u spoju dizajna i političkog aktivizma. Zanimljivo je da mu je za prethodnog boravka u Hrvatskoj za oko zapeo logo ''Standard konfekcije'', autora Vinka Ožića-Paića, pa je razvio tipografiju Double Think.

Radio je i s velikim imenima poput Damiena Hirsta - kojemu je dizajnirao vizualni identitet monografije ''I Want To Spend the Rest of My Life Everywhere, with Everyone, One to One, Always, Forever, Now'' - i Davida Bowieja – za kojeg je radio legendarni cover albuma ''Heathen''.

Barnbrook svojim radom uporno promiče antiglobalističke ideje, što je ujedno zajednički interes koji ga je spojio u sretnu vezu s kanadskom organizacijom Adbusters. S Johnatanom smo razgovarali na predavanju ''Friendly Fire'' koje je održao u zagrebačkom Domu Hrvatskih likovnih umjetnika.

Što Vas je uopće privuklo grafičkom dizajnu?

Grafike Jonathana Barnbrooka Photo wallpaper.com

- To što možeš stvoriti svijet u koji onda drugi ljudi mogu ući. Osobito je tako kod dizajniranja omota CD-a gdje imaš neku glazbu, a moraš joj stvoriti vizualni identitet kako bi potpuno obavio nekoga vizualnom i svakom drugom formom... Ma, govorim gluposti sad..

Glazba Vam je važna?

- Mislim da je glazba, poput grafičkog dizajna, jedna od temeljnih stvari. To je oblik popularne kulture kroz koji možeš poručiti nešto što će motivirati ljude. To možda neće biti izravno, ali će možda utjecati na ljude. Mislim da uopće nije slučajnost što mnogi grafički dizajneri završe u glazbenim vodama.

Što Vas je to navelo da razmišljate na drugačiji način, da se ne predate komercijali?

- Jednostavno, ne možeš raditi ono što misliš da svi žele od tebe. Nema nikakve svrhe poručivati nešto svijetu samo zato da bi se nešto poručilo. Jednostavno moraš biti vjeran sebi. Mislio sam da ne mogu biti profesionalni dizajner i da će me izbaciti s fakulteta, ali sam upoznao jednog mentora koji mi je pružao potporu u mom radu. U to vrijeme, negdje osamdesetih, mladi su se morali ugledati na velike dizajnerske studije u tome što raditi, a mene to nije zanimalo uopće. Mislio sam da je sve to smeće. Tako da, radio sam projekte za fakultet, ali sam ih radio loše i nisam ni želio predavati te radove. Onda sam u jednom trenutku jednostavno skupio hrabrost i krenuo raditi svoje stvari. Nije da sam imao strategiju ili tako nešto, samo sam bio loš na pravi način.

S čime ste se probili?

-

Djela Jonathana Barnbrooka Photo Ivana Magdić

Radio sam tipografiju za jednu knjigu koja mi se jako sviđala... ''Stepski vuk'' od Hermana Hessea. I.. kad smo radili promociju, stao sam i pomislio da je dizajn u terminima obrazovanja beskoristan. Uopće nema ideju u podlozi, već je samo izraz ljepote...

Kakve mogućnosti za izražavanje tipografija uopće nudi, s obzirom na to da je ljudi doživljavaju samo kao skup slova na papiru?

- Tipografija je poput bilo koje druge discipline u kojoj smo stvarno ograničeni – mnogo se toga može reći ako se samo malo izmijeni stvari. Oblici slova su jako subverzivni. Jednostavno ne možete raditi ''glasnu'' tipografiju. Tako da, upravo je to ograničenje ono što je zanimljivo. I izravno je povezano s jezikom! Način na koji političari koriste riječi, način na koji ih mi koristimo da bismo zaveli ili bili nasilni, da bismo ''ispalili'' prijateljsku vatru... sve to ima toliko složenih značenja.

Koja je ideja u podlozi manifesta First Things First?

- Stvar je u tome da većina dizajnera, bar onih poznatih, provodi svoje vrijeme radeći komercijalne stvari; ne daju dobar primjer i ne razmišljaju o tome kakve vrijednosti unose u dizajn kao profesiju. To je u biti to što smo manifestom željeli reći, samo, naravno, na malo ''žešći'' način. Potaknuli smo veliku raspravu u struci I nadam se da smo bar malo utjecali na nju.

Koliko sebe samog uspijevate unijeti u svoj rad? Cenzuriraju li Vas često i u kolikoj mjeri?

- Hm… Na kraju krajeva, ja sam dizajner, tako da se zna što je za neki projekt prikladno. Čak i ako želite o nečemu razmišljati na drugačiji način, ipak nekako znate što klijent želi. Nije stvar u tome što želi, već što je prikladno za njega i za njegovu publiku. Možda neki govore da unosim malo previše sebe u svoj rad i da bih mogao malo lakše s tim.. Ali tako je, jer je ponekad drugačije nemoguće. Stvar je u tome da se govori istina. To je tako jednostavna izjava da je to smiješno, a ljudi misle da je naivno pa se uzrujavaju zbog toga. Ali ja doista mislim da osnovna načela jesu jednostavna.

Koja je uloga humora u Vašem radu?

Djela Jonathana Barnbrooka Photo Ivana Magdić

- Mislim da je humor odličan način predstavljanja nečeg ljudima, a da im pritom ne dosađujete. Užasna stvar kod komunizma je bila to što su imali sastanke koji su trajali po deset sati i na kojima je svatko držao svoj govor od po tri, četiri sata. Ideja jednakosti među ljudima je bila dobra, ali se izgubila ispod sve te retorike i dernjave. To nije pravi pristup. A ako ste ljuti, nema smisla ''poludjeti'', morate taj bijes izraziti na način koji ljudi s lakoćom mogu razumjeti. Mislim da se to može kroz humor, jer, sve je smiješno, na kraju krajeva…

Bavite se različitim poslovima. U kojem najviše uživate?

- Ovisi o tome u kojoj sam fazi. Trenutno radim puno grafika i nekih vlastitih stvari. Ali radim i puno autorskih komada što sam oduvijek želio. Mislim da je televizija jako dobar medij komunikacije kojim se može prenijeti poruka, ne nužno izravna politička, već mnogo emotivnija.

Koliko od onog što radite, radite po narudžbi, a koliko za sebe?

- Obično radimo (govori u množini u ime svog studija op.a.) političke stvari, The Northern Ireland nam je sljedeći veliki projekt, ali ovisi. Prođe nekoliko tjedana da uopće ne radimo ništa svoje, a onda opet nekoliko tjedana radimo samo za sebe. Ovisi o dotoku projekata u studio. Ako imamo rokove za naručene projekte, moramo ih se pridržavati. Mislim da je ono što nas čini drugačijima upravo to što mi stvarno nalazimo vremena da radimo svoje vlastite stvari, ali ne na onaj zaigran, ''reklamni'' način.. Ti koji to rade su na kraju krajeva obične (nepristojna riječ) koje samo žele prodati stvari.

U Vašem se radu primjećuje da koristite njihovo vlastito oružje protiv njih…

-

Damien Hirst Photo javno100

To njihovo oružje je jako moćno, tako da ga i treba koristiti. Znam da mnogo ljudi kritizira Adbusterse jer su kao previše ''uglađeni'', ali to je upravo zato što koriste njihovo oruđe. I mislim da je to jako učinkovito

Kako Vam je bilo raditi s Damienom Hirstom?

- Bilo je zanimljivo, mnogo zanimljivije no što bi bilo ne raditi s njim, ali jako me frustriralo kad sam vidio kako su grafike nekog tko je u tolikoj mjeri javna ličnost zapravo beskorisne. Nije da imam veliki ego, ali shvatio sam koliko smo mi nevažni. Njihov rad je potpuno komercijalan i svi ti judi oko njega su razgovarali sa mnom s visoka. Tracy Emin je reklamirala džin... Ja to nikad ne bih radio. Mene su pitali da radim reklamu za neku votku, ali sam ih odbio, naravno, jer nikada ne radim reklame, da bih za nekoliko tjedana doznao da su dobili Damiana da radi za njih. Tako da…Malo je čudan taj kontrast. Ali zabavio sam se.

Je li Vam rad s Hirstom pomogao u karijeri na neki način; je li Vas učinio eksponiranijim u javnosti?

- Možda eksponiranijim u terminima kritike jer je to bila velika stvar u nacionalnim novinama u Britaniji. Neki su ljudi knjigu doslovce fizički rastrgali na komade govoreći da je smeće, da je ne mogu čitati i da je preskupa. Mislim, ja sam inače dosta izoliran od svijeta, što je dosta dobro, iako je ponekad bolno. Ali političari se s tim moraju nositi svaki dan. Mislim, kako Tony Blair uspijeva preživjeti i smiješiti se? Mislim, George Bush je glup, ali Tony Blair... On razumije kritiku. Ali jednostavno moraš vjerovati u to što radiš. Grafički dizajneri se vide kao pomoćna industrija, a umjetnici kao predivni, kreativni pojedinci i to je teško podnijeti. A isto je na tržištu umjetninama i u poslu. Ti ljudi koji naraučuju radove ne znaju što se događa u zakulisju. Znam da je Damien Hirst radio nekoliko ''pripremnih skica'' svog vlastitog rada nakon što je djelo već bilo gotovo zato da bi ih prodao…

Je li pokušavao utjecati na Vaš rad kad ste dizajnirali knjigu?

- Pa, bio je toliko pijan da nije znao što se događa. Ali da nešto nije bilo u redu, rekao bi mi. No, većinu vremena me puštao da radim što sam god htio jer je to ipak bila moja interpretacija njegova rada. S Hirstom je u biti bilo dobro raditi, pogotovo u usporedbi s drugim umjetnicima s kojima sam to pokušao. Ili bi galerija bila prekonzervativna i pokušavala legitimizirati umjetnika ili bi umjetnik mislio da može kontrolirati moj vizualni svijet, što je, naravno, bilo jako problematično. Bio sam krenuo u neki projekt s Tracy Emin.. Dao sam otkaz nakon tri dana jer je raditi s njom bila noćna mora!

Kako je bilo raditi s Bowiejem?

cover albuma Heathen Davida Bowiea koji je dizajnirao Jonathan Barnbrook Photo wikipedia

- Pa zapravo, bio je jako drag. Imao je toliko energije, dobro ovih dana je više nema toliko. Ali bilo je zanimljivo otkriti koliko je drag i koliko duhovit i.. Zapravo je znao koliko kruh košta! Možete zamisliti, većina tih ljudi ima velik broj pomoćnika, a on je imao samo jednog. I žena mu je uvijek govorila istinu o svemu... ''Ti i tvoji dosadni, štreberski, kompjuteraški frendovi.. ne zanimaju me'', tako da.. i ponekad ne mogu vjerovati da je on stvarno ta osoba. Nikad nisam vidio njegovu lošu stranu, uopće. Mislim, sigurno je ima, ali ja je nikad nisam vidio.

Koje je Vaše mišljenje o modernom hrvatskom dizajnu? Znate li uopće išta o njemu?

- Ne, zapravo, ne znam uopće!

Mislite li da je upravo u tomu problem hrvatskog dizajna; to što nitko ne zna za njega?

- Ne možete očekivati da ljudi znaju nešto puno o tome, osim, naravno, ako žive ovdje. Siguran sam da ni vi ne znate puno o britanskom dizajnu, zar ne? Teško je to, mislim, bio sam u Sloveniji prije i oni su željeli da kažem nešto posebno o slovenskom dizajnu. Pa nema ništa posebno, ne nužno. Ima nekih zanimljivih radova i nekih ne tako zanimljivih radova, što je sve nekako proizvod svog vremena. Ali stvar je u stavu, koji je sad kod mlađih generacija drugačiji. Čini se da će se nešto dobro dogoditi.

Da Vas izaberu za Miss svijeta, što biste voljeli poručiti ljudima?

- Volio bih reći: ne shvaćajte dizajn preozbiljno, ne pokušavajte poručiti nešto svijetu samo zbog publiciteta, samo ustrajte u svom radu, nastojite biti samouvjereni i bit ćete nepobjedivi!