Kinoteka: Ljubavni slučaj ili tragedija službenice P.T.T.

Šezdesete godine prošlog stoljeća ključne su u kinematografiji bivše državne zajednice. Autorski film sa svojim perjanicama, Antom Babajom i Vatroslavom Mimicom u korpusu hrvatskog, Boštjanom Hladnikom i Matjažom Klopčićem u slovenskom, te predstavnicima 'crnog talasa' (Aleksandar Petrović, Živojin Pavlović, Dušan Makavejev, Želimir Žilnik) u korpusu srbijanskog filma, među ostalim, antiteza je paradigmi partizanskog spektakla kakvima danas 83-godišnji Veljko Bulajić i šest mu godina stariji kolega Fadil Hadžić, u svojim najrazvikanijim filmovima, podilaze ondašnjem političkom establišmentu. U dosluhu s filmskim strujanjima koji u to vrijeme 'potresaju' svjetski, posebice europski film (francuski Novi val, talijanski neorealizam duše s Antonionijem i Fellinijem kao svojim najistaknutijim predstavnicima), jugoslavenski modernisti, s naglaskom na srbijanske filmaše, svojim filmovima ukazuju na, blago rečeno, nesavršenost komunističkog jednovlašća i njegovih vrednota. Kao aktivni svjedoci ondašnjih političkih strujanja, neki od njih, konkretno Makavejev, i više su nego ironični u oslikavanju jugoslavenskog društva i socijalističkih mu tekovina. Na tragu istih autorskih okupacija jest i Makavejevljev najpoznatiji film iz redateljeve rane stvaralačke faze, 'Ljubavni slučaj ili tragedija službenice P.T.T.'.

Nakon studija psihologije na beogradskom sveučilištu, Makavejev (1932.) upisuje studij filmske režije na tamošnjem Fakultetu dramskih umetnosti. U isto vrijeme, mladi Beograđanin postaje aktivnim filmašem čiji se kratki igrani i dokumentarni uratci prikazuju na brojnim filmskim manifestacijama. U priči svog drugog, ultraniskobudžetnog dugometražnog filma o Izabeli (Eva Ras, 1941.), mlađahnoj zaposlenici telefonske tvrtke mađarskog podrijetla, koja, nakon brojnih ljubavnih avantura, pronalazi sreću u zagrljaju sanitarnog inspektora Ahmeda (Slobodan Aligrudić, 1934.-1985.), Makavejev isporučuje film koji avangardnim filmskim izričajem ukazuje na jednog od najoriginalnijih filmaša s ovih prostora. Nastao dvije godine nakon njegova ništa manje pomaknutijeg prvijenca 'Čovjek nije tica' (1966.), 'Ljubavni slučaj', uz indirektno i krajnje ingeniozno bavljenje urbanom jugoslavenskom svakodnevicom, plijeni pažnju formalističkom razbarušenošću, koja se ponajprije ogleda u dramaturški nelinearnom prosedeu filma. Tako uz narativnu okosnicu filma, ljubavni slučaj dvoje gradskih marginalaca, Makavejev u dramturško tkivo filma ubacuje pobočne 'elemente', od ekscentričnog seksologa dr. Aleksandra Kostića koji nas upoznaje s drevnim seksualnim običajima i pomalo grotesknog Živojina Aleksića, stručnjaka na polju kriminalistike, do arhivskih, kinotečnih materijala zahvaljujući kojima Makavejev, esejističkim pristupom, transcendira model klasičnog melodramatskog zapleta.

Eva Ras i Slobodan Aligrudić u filmu 'Ljubavni slučaj ili tragedija službenice P.T.T.' (1967.)

Posebno je zanimljiv način kojim Makavejev dočarava već navedenu svakodnevicu. Njenom širem vizualnom kontekstu svjedočimo samo u uvertiri filma, njegovih prvih petnaestak minuta trajanja. Od trenutka upoznavanja, ispostavit će se tragičnog romantičnog para, Makavejev počinje pridavati znatno veću pažnju užim planovima u kojima se izvanjski svijet, konkretno, ono što se u njemu događa, počinje manifestirati atmosferskim zvukom. U tom istom zvuku prepoznajemo elemente jugoslavenske političke ikonografije, koji u 'Ljubavnom slučaju' poprimaju gotovo metafizičke karakteristike te se kao takvi počinju odražavati na zajednički život Izabele i Ahmeda. Riječ je o suptilnoj političkoj subverziji zamaskiranoj anarhoidnim stilom, subverziji kudikamo autorski vrjednijoj i značajnijoj od onih u filmaševim, u akademskim krugovima, razvikanim filmovima 'W. R. - Misterij organizma' (1971.) i 'Slatki film' (1974.). Uz, za Makavejeva, poslovično ikonoklastičnom pristupu tematskoj preokupaciji i više nego dojmljivim glumačkim interpretacijama, riječ je o filmu koje niti nakon više od četrdeset godina od svog nastanka ne gubi na šarmu i duhovitosti. Tomu u prilog ide i nedavna odluka američke distribucijske kuće Criterion Collection o objavljivanju triju filmova ovog kultnog srbijanskog redatelja, među kojima se, uz 'Ljubavni slučaj', nalaze spomenuti 'Čovjek nije tica' i 'Nevinost bez zaštite' (1968.).