Kritika: Zmaj njegova veličanstva: Temeraire (Algoritam, 2010.)

     Doba je napoleonskih ratova. Europa je u plamenu, Revolucija se odigrala, a mali, talentirani Korzikanac žari i pali diljem starog kontinenta. Stare monarhije su na nogama, građanske novotarije ne sjedaju najbolje vladajućim staležima i samo je pitanje vremena kad će početi padati glave van francuskih granica. Do ovdje, povijest je onakva kakvu je poznajemo, onakva kakva bi u povijesnom romanu i trebala biti. Sve do trenutka kad mladi mornarički časnik William Laurence u utrobi zarobljenog francuskog broda pronađe golemo jaje. Jaje iz kojega će se, nakon vrlo kratkog vremena, izleći životinja koja će mladom časniku iz temelja promijeniti život. Bit će to Temeraire, kineski carski zmaj zadivljujuće inteligencije i razornih moći. Od tog trenutka, saznajemo kako povijest ovih napoleonskih ratova nije ona o kojoj su nas učili u školama. Čitatelj ubrzo saznaje kako pronalazak zmaja usred pučine Atlantskog oceana nije izolirani incident već samo izuzetak od pravila. U svijetu kakvog zamišlja i o kojem pripovijeda Naomi Novik, zmajevi se uzgajaju poput ergela arapskih konja, koriste za zračne napade, transport, prijenos tereta i povremeno bombardiranje. Mitska bića više ne obitavaju u mitovima i ravnopravno s ljudima kroje povijest ove zamišljene Europe.

     Dobar dio autora fantastike dugi je niz godina izbjegavao zmajeve kao motiv. Uglavnom zbog toga što se s njima, u romanesknoj formi, malo toga može učiniti. Jednom kad vas prođe zanesenost golemim reptilima koji, kako priče govore, rigaju vatru posvuda, skupljaju blago u pećinama i teroriziraju djeve što skakuću uokolo šumskih vodâ, postane vam jasno kako su zmajevi izrazito nezahvalni kako bi ih se upotrijebilo u bilo čemu što ima ozbiljne namjere. Ipak, golem broj stereotpinih priča o zmajevima pruža nepresušan izvor materijala svim mogućim parodijama da je malo vjerojatno kako će zmajevi biti istisnuti iz svijeta književnosti. Oni pak autori koji su pokušavali tretirati ideju zmaja ozbiljno, bili su primorani uvijek ispočetka stvarati pozadinsku priču te potanko objašnjavati tko, što, gdje i kako. Po tom pitanju, Naomi Novik nije drukčija od ostalih.

     Pustimo na trenutak zmajeve po strani i okrenimo se konceptu alternativne povijesti. Riječ je o pripovjednom žanru kojem u temelju leži pitanje: "Što bi bilo da je bilo?" Što bi bilo da nije propala ardenska ofenziva za vrijeme Drugog svjetskog rata, što bi bilo da bolesti nisu pobile južnoameričke Indijance tijekom kolonizacije, što bi bilo da Cezar onomad nije pregazio Rubikon? Priče iz alternativne povijesti mogu biti više ili manje udaljene od "centralnog univerzuma" no sve one dijele sličan pogled na povijest. Za njih je povijest linearna, kauzalna i definirana pojedinačnim događajima. S takvim pogledom na povijest, moguće je priču držati unutar granica čitateljevog očekivanja (čitatelj mora biti u stanju prepoznati svijet da bi mogli govoriti o alternativnoj povijesti), a u isto vrijeme privući pozornost na element razlike. Odnos između poznatog i nepoznatog, funkcija nepoznatog i

Avanturistički roman s potencijalom

Photo Wikipedia

'Zmaj njegova veličanstva' prije svega je avanturistički roman za mlađe uzraste pa tek onda išta drugo. Premda koketira s ozbiljnim temama poput prijateljstva, ljubavi i dužnosti, ispripovijedan je na prilično jednostavan i nenametljiv način u kojemu se pozornost prije svega poklanja interakciji između zmaja i njegovog jahača te zračnim bitkama. Dobar dio svog romana Naomi Novik koristi kako bi potanko opisala zmajeve, vrste i podvrste istih, njihovu primjernu u borbi, njihovu teritorijalnost i posesivnost prema izabranim jahačima da bi se tek ovlaš osvrnula na Napoleona i čitavu ratnu situaciju koja vlada Europom. U 'Zmaju njegova veličanstva' prijetnja rata doslovno visi u zraku. No, Naomi Novik nije bog zna kakav stilist niti izrazito vješt romanopisac. Njene su rečenice odveć jednostavne i možda previše eksplikativne ('Mnogi zmajevi po prirodi su opčinjeni zlatnim kovinama') no razlog tomu vjerojatno leži u činjenici da je roman pisan za sve uzraste – za one koji se s takvim diskursom tek susreću i koje bi prekompliciran jezik istog časa odbio od knjige kao i za one koji od pripovijesti traže samo priču i ništa drugo.

     Ipak 'Zmaj njegova veličanstva' sadrži i odlomke koji bi mogli biti zanimljivi zahtjevnijim čitateljima. U prvom redu riječ je o prikazu odnosa između visokog i niskog, između autoriteta i slobode. Naime, glavni junak romana William Laurence bivši je pomorski časnik i kao takav odgojen unutar sustava devetnaeststoljetnog britanskog visokog društva. Osjećaj časti, dobre manire, vjera u poredak i zadane društvene uloge – sve su to elementi prtaljge koji čine identitet ovog junaka. Kada ga sudba odredi za upravljanje zmajem Laurence će upoznati drugi svijet čija su pravila gotovo dijametralno suportna od onih na koje je navikao. Zbog prirode odnosa koji letači imaju sa zmajem (odnos nalikuje onome između psa i čovjeka samo što u ovom slučaju pas teži nekoliko tona, sposoban je razrušiti grad i sklon je emocionalnim ispadima) njihova jedinica funkcionira kao slijepa pjega na tijelu britanske vojske. Njihove manire ne pripadaju manirama visokog društva, njihovi pogledi na život uvelike se razlikuju od duha vremena, primaju žene u svoje odrede i općenito, daleko više nalikuju suvremenim ljudima od ostatka časničkog kontigenta Velike Britanije. Jednom kad se susretne s ovim svijetom Laurencovi stavovi i uvjerenja doći će pod znak pitanja. Novik će polako razgrađivati Laurencov identitet pri tom koristeći zmaja kao majeutičku, sokratovsku figuru koja će uvijek u pravom trenutku postaviti pravo pitanje. Svojevrsna je to didaktička igra između autorice i zagovornika totalitarnih ideologija čiji se elementi daju primijeniti i na suvremeni kontekst i zapravo je prava šteta što je autorica dobar dio romana posvetila trivijalnim temama poput zračnih bitaka na zmajevima. Ipak, kako je riječ o serijalu čiji nastavci tek imaju izaći u hrvatskom prijevodu, možda će se na tom planu nešto i promijeniti.

     'Zmaj njegova veličanstva' tek je uvod u neki drugi svijet koji, kao samostalno djelo, igra na dvije karte kako bi vas privukao. Jedna karta apelira onima koji očekuju nove dogodovštine simpatičnog carskog zmaja Temerairea bez obzira na njihovu pozadinu. Druga karta apelira onima koje zanima tko će u sukobu ideologija izaći kao pobjednik i s kojim će se argumentima ta pobjeda postići. Naomi Novik nije napisala vrhunsko djelo koje će pamtiti generacije no nije napisala ni trivijalno smeće bez ideje i mašte. Roman egzistira negdje na granici i bit će zanimljivo vidjeti u kojem će se smjeru razvijati.