Linkin Park - Minutes To Midnight

Novo izdanje Linkin Parka našlo se na meti našeg kritičara.

Vratili su se tvorci najboljeg soundtracka za pranje posuđa i ritmično skidanje ostataka Talianetta, te bilo čega od tunjevine. No to nije bitno; bitno je da je Rick Rubin producirao ploču.

Tako je, Braćo & Sestre™, ovaj bradati čovjek opet zakuhao stvar pretvorivši Linkin Park u normalan bend.

- Kako normalan? - pitate se… Shinoda repa samo na dvije stvari, ali opet uspijeva rimovati no matter how hard you try s nečim, kao što Inkognito Popara u svakom versu od Elementala na ovamo spomene štiklu. Uostalom, Shinodin drugi bend zove se Fort Minor, kao u stilu 'Maloljetna utvrda' i predstavlja čisti MTV rap za klince koji imaju grižnju savjesti zbog plazma televizora dijagonale 120 inča, te tatinog i maminog Sports Utility Vehiclea koji bez grižnje savjesti guta sve što tanker donese s fronta.

Zato se Mike bacio na socijalno-političku tematiku i uz producirani zvuk marševskog bubnja izbacuje iz nutrine duše liriku na tragu Rage Against The Machine i to garant samo zato jer je producent dobar s Tomom Morellom iz gore navedenih. Kako inače objasniti liriku poput ove:

At times like this you pray, /But a bomb blew the mosque up yesterday. /
There's bombs in the buses, bikes, roads, / inside your markets,your shops, your coves, /
My dad, he's got a lot of fear I know / but enough pride inside not to let that show./
My brother had a book he would hold with pride / A little red cover with a broken spine.
In the back he hand wrote a quote inside, /when the rich wage war, it's the poor who die.

Što napisati na ovako nešto osim No Shit, Šerloče? Sad vam je došlo do glave, je li? A na glavi je šljem, pod nogama pijesak i očito nije lijepo kada se middle of the road sastav poput Linkin Parka s temama poput tjeskobe, straha, loših staraca, dobrih staraca, popravnih, razočaranja u ljude i puzanja odlučio zaći u ovakve teme?

Na neka pitanja bolje je ne znati odgovor, ali sa

sigurnošću se može reći da će pjesma pod rednim brojem pet, "Shadow of the day", postati takav hit, da će ju MTV Adria silovati kao što je normalni MTV 1993. godine silovao "Jeremy" i koju godinu kasnije The Offspring. Zašto će biti hit, pitaš se Cijenjeni čitatelju™ dok se pokušavaš rashladiti u ove ljetne dane ispod neke portabl ozonske rupe? Zato što je pjesma tužna balada, a zna se koja vrsta pjesama prodaje žanr (hint: "Nothing Else Matters", "November Rain" i slično), a i Linkin Park su uspjeli napraviti nešto još neviđeno - uspjeli su zvučati kao U2, bend koji volim bezrazložno mrziti.

Rubin je započeo transformaciju navedenih u neku vrstu normalnog alter-rock-nešto-nešto benda s krajnjim ciljem da za deset godina budu gdje su Red Hot Chilli Peppers danas, a Peppersi su danas tu gdje jesu zbog pjesmice koja je originalno završila u smeću - Kiedis ju je odbijao snimiti jer je bila i prespora i premekana. Pjesma je bila "Under The Bridge"; album je bio "Blood, Sugar, Sex, Magik"; producent je bio Rick Rubin.