London: Obnova prvog elizabetanskog kazališta

Kazalište Rose u Londonu, prvo elizabetansko kazalište Banksidea čiji su dobro očuvani ostaci otkriveni prije nešto više od 20 godina prilikom rutinske provjere tla kod gradnje jedne uredske zgrade, uskoro će biti ponovno sagrađeno kao izvedbeni i muzejski prostor, prenosi britanski The Telegraph.

Kazalište u kojemu su svoju prvu izvedbu imale brojne drame velikih britanskih dramatičara Williama Shakespearea i Christophera Marlowea, sagrađeno je prije slavnijeg Globea, koji se nalazio samo nekoliko metara dalje uz Temzu. Za razliku od Globea, čija je replika ponovno sagrađena i otvorena za javnost 1997., Roseova pozornica već 600 godina nije u uporabi.

No, to bi se uskoro moglo promijeniti, nakon što je zaklada za njegovo očuvanje odlučila tome povijesnom spomeniku udahnuti novi život te objavila planove njegove obnove u "novo mjesto kazališnih i muzejskih okupljanja i prostor za život".

Nova zgrada, kako je najavljeno, trebala bi biti gotova do 2016.

"Smatramo da taj projekt predstavlja važnu ostavštinu svjetskog festivala posvećenog Shakespeareu (koji je dio ovogodišnje britanske kulturne olimpijade) i da bi trebao postati središnji fokus priprema za skorašnje obilježavanje 450. godišnjice Shakespeareova rođenja (2014.), te 400. obljetnice njegove smrti (2016.)", kazao je predsjednik upravnog odbora zaklade Henry Sheldon najavljujući planove gradnje.

Kada je sagrađeno 1587., Rose - relativno mala građevina nepravilna oblika - bilo je tek peto po redu ciljano građeno kazalište u Londonu i prvo na Banksideu, području tada već bogatom raznim "zabavnim" atrakcijama - bordelima, arenama za igre s medvjedima i kockarnicama. Tu su prvi puta izvođene Marloweove drame "Doktor Faustus" i "Malteški Židov" i prvi dio Shakespeareove tetralogije "Henrik VI" te tragedije "Tit Andronik". Arheološki nalazi međutim pokazuju da se do 1603. kazalište prestalo koristiti, da bi do 1606. bilo posve napušteno i uskoro posve nestalo s karte grada.

Ostaci kazališta otkriveni su 1988. nakon što je srušena uredska zgrada koja je tu stajala, te je osnovana zaklada za njihovo očuvanje.

Test vremena preživjeli su kameni temelji vanjskih i unutarnjih zidova, kao i neki njegovi ciglom građeni dijelovi. Betonsko unutarnje dvorište kazališta blago se spuštalo prema pozornici, najvjerojatnije kako bi se publici u zadnjim redovima omogućio bolji pogled ali i kako bi lakše otjecala nakupljena voda, budući da se sve odvijalo pod otvorenim nebom.

Pronađeno je i jasno obilježeno mjesto na kojemu se nalazila pozornica, a preživio je i drveni odvod koji je služio kako se na njoj ne bi skupljala voda, kao i ostaci popločanog poda manje posebne građevine u jugozapadnom uglu kompleksa, te više od 600 malih artefakata - novčića, komada nakita i sličnih predmeta - koji se danas nalaze izloženi u Muzeju grada Londona. (Hina)