Loša priča u Hollywoodu

Na televiziji se vrte reprize, nema kvalitetnih serija i svugdje vladaju reality showovi. Hollywood čeka strašna hrvatska programska shema.

Općenito gledano, štrajkovi nikada nisu bili pretjerano zanimljiva tema. Skupina radnika koja se buni protiv poslodavca, priča o nerealnim zahtjevima, demonstracije i svađa oko nečega što većinu ljudi ne zanima. Sve je to previše dosadno, bolje promijeniti program i pogledati neki film. Hm, na televiziji nema ništa interesantno, čak i za niske standarde televizije u Hrvata. Što se to događa?

Događa se nešto za što se grad pripremao mjesecima- Hollywood je u štrajku! Preko 10 tisuća scenarista iz Američkog ceha pisaca (Writers Guild of America) odložili su svoje olovke i izašli na ulice. Razlog? Premale naknade od prodaje njihovih djela na DVD-u i putem interneta.

Posljednji štrajk bio je '80-ih, prije točno dvadeset godina, kada su na tapeti bila potraživanja zbog sve većeg uspona videoteka. Tada je štrajk trajao oko pet mjeseci što je cjelokupnu TV produkciju dovelo u totalni kaos te financijski oštetio za pola milijarde dolara.

Najprije moramo nešto raščistiti. Pisci koji rade u filmskoj industriji nisu samo ona grupa ljudi koja svoje scenarije prodaje za milijunske naknade svaki drugi dan i ima veliki bazen iza kuće. Scenarista ima svakakvih, od bogataša do onih koji svakodnevno pišu skečeve za razne talk showove i imaju relativno normalna primanja. Naknade oko kojih se digla cijela strka ključne su za život 'ljudi od pera' u Hollywoodu iz nekoliko razloga. Pisac koji uspije prodati svoj scenarij nekom studiju, taj će isti morati preraditi nekoliko puta zbog zahtjeva producenata, glavnih glumaca i slično. Naravno, on će sve to naplatiti, ali konačan proizvod, bez obzira koliko izmijenjen bio, pred kamere će stići tek za godinu dana. Od čega će scenarist živjeti u međuvremenu? Od naknada na svoja ranija djela koja dolaze od prodaje i iznajmljivanja filmova koje je napisao. Naravno, ovaj scenarij uzima zdravo za gotovo da će scenarist nakon jednog posla odmah krenuti na drugi, ali to najčešće nije slučaj.

Naknade su, pojednostavljeno, mjesečna plaća pisaca u Hollywoodu, a oni sada traže povišicu.

Priprema za sušu

Savez filmskih i televizijskih producenata (Alliance of Motion Picture and Television Producer, AMPTP), koji stoji s druge strane barikade, zahtjeve pisaca smatra, naravno, nerealnima.

Na štrajk se pripremaju već mjesecima, a jedan od načina na koji su se pripremili na spisateljsku sušu bilo je stihijsko kupovanje svih scenarija do kojih su mogli doći. Serije su se snimale po dvije epizode odjednom, radnja se nije dorađivala prije nego je stigla pred kamere, novci su se ulagali u nedorađene scenarije. Show must go on, reklo bi se. Poduzete su i druge mjere, pa će serije, nakon što se zalihe potroše, biti zamijenjene reality showovima i magazinima, koji ne uključuju scenaristički posao.

Samim time što su se na štrajk pripremala, studija su zapravo do njega i dovela. Situacija slična današnjoj dogodila se i prije sedam godina, kada je u posljednji trenutak postignut dogovor između zaraćenih strana. Priča ipak nije imala happy end, jer su upravo zbog studijskih zaliha mnogi pisci ostali bez posla dobrih godinu dana. Čime su pisci u to vrijeme plaćali račune? Naknadama koje upravo sada žele povisiti.

Štrajk će imati dva ishoda. Njime će se ili dokazati notorna činjenica kako su pisci ključan dio procesa svakog dobrog TV i filmskog programa te će se naknade na kraju doista i povećatii, ili će glavešine TV mreža shvatiti kako im gledanost zbog reality showova uopće nije pala, te kako im pisci zapravo uopće ne trebaju. Ishod, kakav god bio, utjecat će na samu bit televizije kao medija. Filmska studija će iz ove priče izaći s puno manjim posljedicama jer su scenariji za njihove projekte ionako planirani i kupljeni godinu dana unaprijed.

Wild card u cijeloj priči su sami gledatelji. Prava opasnost za obje sukobljene strane je lojalnost gledatelja koji su se odjednom našli u nebranom  grožđu. Prekinuto je emitiranje popularnih talk showova, serijama koje su brzinski snimane pala je kvaliteta, a ukoliko i uspiju zadržati gledatelje svejedno će se s programa maknuti kroz nekoliko mjeseci. Kada se ova situacija dogodila prije dvadeset godina, brojne se serije nikada nisu vratile na staze stare slave jer su gledatelji zabavu pronašli negdje drugdje. Netko će reći kako samo najbolji preživljavaju, ali podsjećamo da ovdje govorimo o kvaliteti, a ne o serijama s golim guzama u prvom planu, koje ionako imaju veliku gledanost, a nikakvu priču.

I Hrvati se za glavu hvataju

Kakvog to sve ima utjecaja na nas? Zašto nas je briga za tamo neke Amerikance koji se svađaju oko svoje blesave televizije? Razloga ima puno, a glavni je taj da sve što je važno na televiziji dolazi upravo iz Amerike. Istina, Britanci rade kvalitetne serije, ali koliko detektivskih serija sa šalicama čaja i britkim humorom može podnijeti prosječan gledatelj? Bez šale, SAD proizvodi većinu serija koje se gledaju u svijetu, ako zanemarimo razne sapunice, tako da će se način na koji će se one snimati u budućnosti osjetiti na svakom malom ekranu od Prevlake do Dunava. Oni koji hrvatsku televiziju i njene programe ionako nikada nisu pretjerano 'obadavali' te su svoju utjehu našli u raznim stranim programima prvi će osjetiti promjenu. Više neće biti epizoda 'My Name is Earl' niti 'Heroja'. Nema više 'Losta' niti 'Kućanica'. Val će onda zahvatiti i ostale gledatelje kojima neće biti jasno zašto njihov omiljeni kanal emitira neke čudne serije sumnjive vrijednosti.

S pozitivne strane, možda bude više posla za hrvatske scenariste koji će sada dobiti svoju priliku napisati serijal kojeg iz najgledanijeg termina neće izbaciti kakva imbecilna američka uspješnica. S druge strane, ako se prisjetimo jednako notorne imbecilnosti originalnih hrvatskih serija, pitanje je koliko će gledatelji profitirati iz cijele priče.

Čeka se ekranizacija

Ono što je sigurno je to da će scenariji koji su sada u ladicama holivudskih studija jednom morati pred kamere kako bi opravdali uloženi novac. Takvi scenariji nisu prošli kroz uobičajene filtre i u pravilu će biti mnogo niže kvalitete, što će vjerojatno otjerati mnoge gledatelje.

Kako će se situacija odvijati za sada nitko ne zna, ali s 12 tisuća pisaca u ratnom stanju, ne gine nam jedna dobra ekranizacija.