Marija Magdalena u popularnoj književnosti

Kontroverzija prodaje proizvod, a najlakše ju je potaknuti ako se namjerite na pitanje vjere i malko zamutite vodu.

Marija Magdalena - grešnica, pokajnica, Isusova najbolja, najbliskija učenica. U Bibliji se pojavljuju tri osobe koje su kroz povijest stopljene u njezin lik. Žena koja je Isusu svojim suzama oprala i kosom obrisala noge, grješnica iz koje je Isus protjerao sedam demona i ona koja je bila njegova učenica. A koliko zapravo bliska, pitali su se mnogi. Mislili su o tome, mislili, i evo što su smislili i čemu se priklonili neki poznati književnici i filmaši.

Grčki pisac Nikos Kazantzakis još je 1951. godine napisao roman ''The Last Temptation of Christ'', prema kojem je Martin Scorsese 1988. godine snimio istoimeni film s  Willemom Dafoeom, Harveyjem Keitelom, Barbarom Hershey i Davidom Bowiejem. ''Posljednja kušnja'' govori o Isusu kao čovjeku od krvi i mesa koji se poput svakog od nas bori sa strahovima, sumnjama, požudom i depresijom.

Sve su žene Marija Magdalena

Marija Magdalena prikazana je u knjizi i filmu kao židovska prostitutka zbog koje je Isus umalo napustio svoj put koji ga u konačnici odvodi na križ. S križa ga skida anđeo u ženskom obličju koji mu kaže da on nije Božji sin i odvodi ga Mariji s kojom konzumira bračnu zajednicu, dobiva sina i sretno živi sve dok ona nenadano ne umre. Nakon toga anđeo mu kaže da su sve žene Marija, pa Isus nastavi život s dvjema drugim ženama. Pred svoj kraj prihvaća sudbinu i vraća se na križ.

Australski novinar Donovan Joyce objavio je 1972. godine knjigu ''The Jesus Scroll'' u kojoj tvrdi da je dobio na uvid svitke pronađene na iskopinama drevnog izraelskog grada Masade koji, navodno, potvrđuju da je Isus živio tamo i umro 80. godine poslije Krista u opsadi grada. Prema Joyceu, Isus je preživio raspeće te oženio Mariju Magdalenu s kojom je imao dijete. Knjiga je u svojoj osnovi preteča najpoznatijim popularnim izdanjima koja Mariju dovode u seksualnu vezu s Isusom.

Živi sveti gral

Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln u svojoj kontroverznoj knjizi ''Sveta krv, sveti gral'' iznose tezu da je Marija Magdalena bila Isusova žena, da su imali dvoje djece, emigrirali u Francusku i da je od njih potekla merovinška loza čiji izdanci i danas djeluju na političku scenu preko tajnog društva. Otkad je 1982. godine prvi put izdana, knjiga je u više navrata podizala valove prašine i neodobravanja.

Dimitrije Popović bavi temom grješnice koja je postala pokajnica... Photo Ivana Magdić

Svojevrsnim fikcionalnim nastavkom knjige smatra se ''Da Vincijev kod'' iz 2003. Dana Browna koji kao polazište koristi upravo teze autorskog trojca ''Svete krvi, svetog grala'', zbog čega je, uostalom, i završio na sudu pod optužbom za plagijat. Brown se poigrava idejom da je Leonardo da Vinci znao da sveti gral kao fizički objekt ne postoji, već da je Marija Magdalena u vrijeme Isusova raspeća nosila njegovo dijete, prema tomu i njegovu krv, te je ona sama - sveti gral.

Naravno, knjiga je postigla ogroman komercijalan uspjeh, naišla na neodobravanje vjerske zajednice, parodirana je u književnim i crtanim medijima i na kraju, 2006. godine, završila u kinodvoranama s Tomom Hanksom i Audrey Tautou u glavnim ulogama.

Raspeta strašću

Hrvatski slikar Dimitrije Popović, koji se kroz svoje slikarstvo već 35 godina bavi likom Marije Magdalene, upravo je izdao svoj prvi roman pod naslovom ''Raspeće strasti'' koji također tematizira, u javnosti prezentiran kao kontroverzan, lik biblijske pokajnice. Popović se izdiže iznad rasprava o bliskosti odnosa između Krista i Marije, koncentrirajući se pritom na aspekt njezine pretvorbe iz grešnice u sveticu i muke kojom je obilježena ta tranzicija. Sam autor kaže kako je knjigu počeo pisati upravo zbog ''Da Vincijeva koda'' koji je lik Marije Magdalene prikazao potpuno pogrešno.

A tko je zapravo bila Marija Magdalena? To samo Bog zna.