Matija Dedić: Preko Beyonce i Stinga, otvara mi se inozemno jazz tržište

  - Naravno da se potajno nadam sve većem prisustvu na inozemnom jazz tržištu, no realno sagledavam situaciju vezanu uz ogromnu konkurenciju i znam gdje mi je mjesto. U svakom slučaju, svojom biografijom u 37. godini jako sam zadovoljan - kaže Matija Dedić koji je ovih dana objavio najnoviji album “M.D. In N.Y.C.” na kojem ga prate Vicente Archer i bubnjar Kendrick Scott. Obojica imaju vrlo zanimljive karijere tijekom kojih su pratili gitarista Pata Methenyja, saksofonista Kennyja Garretta, trubača Terencea Blancharda i druge velikane jazza.

 Objavljivanje ovoga albuma, snimljenog potkraj prošle godine u New Yorku, uslijedilo je nakon izvrsne recenzija prethodnog Dedićevog albuma “From The Beggining” (s Larryjem Grenadierom i Jeffom ballardom) u američkom magazinu “Jazz inside” u kojem recenzent zaključuje da “bi vrlo radi češće vidjeli Dedića s one strane Atlantika.“ A upravo je to ono što Dedić i namjerava...

 Otkud suradnja sa Scottom i Archerom?

 - Nakon prelomnog trenutka vezanog uz moj priključak svjetskom jazzu, a to je snimanje CD-a s Larryem Grenadierom i Jeffom Ballardom koji su mi omogućili Dražen Kokanović i Duško Ljuština uslijedio je nastup u Lincoln centru sa Lennyjem Whiteom i Busterom Wiliamsom. Kao posljedica tih dviju referenci usljedio je i moj prvi CD snimljen u USA s glazbenicima koje sam mogao sam birati. Prvo sam poželio basista Vincenta Archera kojeg sam zamolio da preporuči bubnjara najbližeg njegovim i mojim afinitetima. Preporučio je najvise Kendricka Scotta zbog njegovog trenutog iznimno visokog rejtinga medju mladjim bubnjarima kao i, naravno, njegove kvalitete. Sretna je okolnost da je Kendrick petnaest dana prije snimanja bio u Zagrebu sa Terence Blanchardom, pa smo malo sjeli, popričali i dogovorili detalje. U New Yorku mi se dogodila i divna stvar, ta da sam kontaktima u Americi dosao do Ornettea Colemana, da sam bio kod njega kući i da smo 20 min zasvirali!!

Photo javno257, javno257

 Jesu li obrađeni standari, posebno “Fragile” i Beyonceina “If I Were A Boy”, na albumu za lakše privlačenje pozornosti stranaca da se pokaže što nudite kao autor i glazbenik?

 - “Fragile” i “If I Were A Boy” odraz su mojih afiniteta prema Stingu, te u slučaju Beyonce odraz slušanja glazbe s osmogodišnjom kćerkom. Obje skladbe su uvrštene i zamišljenje kao “new standard”.

 Upada u oči da album nema izdavača. Kako to?

 - Nakon dvanaest godina provedenih u hrvatskoj diskografiji ovaj album je isključivo zasad moje vlasnistvo, a vrlo blizu sam potpisivanju ugovora s Origin Records iz Seatlla, što je ujedno još jedno ispunjenje mojih mladenačkih snova. Dakle, album za američko, englesko, njemačko, tursko i španjolsko tržište. Domaći izdavači očito relativno dobro mogu obavljati posao samo unutar hrvatske i ponešto na prostoru bivše zemlje. S obzirom da na tim prostorima djelujem ovako i onako, te da sam s brojkom raznih nagrada i priznanja zbilja zadovoljan, potrebno mi je da ljudi u svijetu što više saznaju o mom radu. Zato sam jako sretan zbog interesa Origin Recordsa te sam i taj kontakt, kao i recenziju u Jazz Inside New York realizirao sam.

 Kako gledate na sve veći broj vrlo kavlitetnih jazz festivala u zemlji u pogledu određenih utjecaja na domaću scenu? Iskreno, osim tebe nisam baš na Valamaru vidio nešto domaćih jazzera.

 - Festivali kao da su unijeli novi vjetar popularizaciji jazza u Hrvatskoj. Ipak, svim bih organizatorima preporučio da uvedu praksu predstavljanja domaćih glazbenika koji to zaslužuju što bi jako pomoglo skretanju pozornosti medija i sponzora na domaći jazz s obzirom da je i jedna i druga opcija fokusirana samo na strance.

RECENZIJA

Na najnovijem albumu “M.D. In N.Y.C.” Matija Dedić nimalo ne zamjenjuje svoj uobičajeni stil nekim “lakše probavljivim” za brzo privlačenje svjetske publike (guranje ritma u prvi plan, tehniciranje... ). Uvodne “Her Name” i “Slawnskaya” nude suptilne impresionističke pasaže, “Fragile” fino je “kasnonoćno” čitanje Stinga, a prema kraju albuma uvode se i elementi elektronike (klavijatura) bez ikakvog narušavanja cjeline.