Autor: Nikolina Pavleković AUTOR Nikolina Pavleković



UNUTARNJA BORBA

22. LISTOPADA 2008. 08:30h

Na ZFF-u `Njih trojica` na nas šestotinjak

Tekst

Nedjelja u ritmu rumbe, ponedjeljak u ritmu bubnjeva, a utorak u usporenom ritmu. Treba se i odmoriti ponekad.

Treća večer Zagrebačkog filmskog festivala besplatnom projekcijom filma ''129,90 kn'' (99 francs) francuskog redatelja Jana Kounena privukla je u kino Europa toliko mnoštvo da su mnogi, a među njima i novinari, ostali gledati, umjesto u filmsko platno, u zatvorena vrata dupkom pune dvorane u kojoj više nije bilo ni stajaćih mjesta. Pa dobro, nadamo se da se onima koji su prostajali 100 minuta filma isplatilo. Mi smo preselili u kino Studentskog centra kako bi se utješili filmovima koji su otvorili natjecateljski program večeri.

Sumnje i sumnje u sumnje

Nakon simpatično smetene najave voditelja priredbe i tajanstvenog mu prevoditelja u kostimu Biba, maskote festivala, pogledali smo kratki igrani film njemačkog redatelja Felixa Hassenfratza ''Osumnjičenik'' (Der Verdacht). Kroz 25 minuta filma zavirili smo u život pekarice Conny čiju mirnu svakodnevicu naruše sumnje okoline u to da je Udo, njen suprug, ubojica djevojke čije je tijelo pronađeno prije nekoliko mjeseci. Udo se u posljednje vrijeme sve čudnije ponaša (je li to neobično s obzirom na situaciju?), a Connyna sumnja u supruga i sumnje drugih međusobno se podjaruju. Situacija kulminira u trenutku kada Conny u zaključanoj ladici pronađe pištolj. Uhvaćena u 'hvatanju', uperi pištolj u supruga koji je traži da ga upuca ako mu ne vjeruje. Rasplet? Conny ne puca, a razočarani Udo odlazi i ostavlja je samu sa svojim sumnjama i sumnjama u sumnje. Film je ispraćen mlakim pljeskom publike iz koje smo čuli prijedloge za 'efektniji' završetak, no na kraju će se ipak računati mišljenje žirija igranog natjecateljskog programa.

-.-zagrebfilmfestival.com-.-scena iz filma 'Njih trojica'
scena iz filma 'Njih trojica'
Photo zagrebfilmfestival.com  

Lijep, dosadan i duhovit u isto vrijeme

''Njih trojica'' (An Seh), dugometražni film iranskog redatelja Naghija Nematija prvih nas je dvadesetak minuta ostavljao bez daha predivnom filmskom fotografijom. Kako je film odmicao (da se razumijemo, predivni kadrovi snijegom zatrpane pustopoljine ispunjavaju svih 80 minuta filma, no zbog usporenog ritma imali smo osjećaj da traje dvostruko duže), zatvorili smo usta i počeli razmišljati o likovima u čiji nas je svijet Nemati uvukao. Yousef, Dariush i Essi trojica su vojnika koji pate na obuci, daleko od doma, obitelji i civilizacije. Jednog dana odluče pobjeći pod krinkom mećave, no, kako ni sami ne znaju gdje se nalaze, njihov bijeg pretvori se u patnjom ispunjenu odiseju. Napetu atmosferu prekidaju poneki komični elementi, poput odlične sekvence u kojoj vojnici usred ničega i na rubu očaja zaplešu oko vatrice na zvuke s radija ili one u kojoj šverceri Azeri na svakom koraku padaju u visoki snijeg. Susret s napuštenom trudnicom koja im silom prilika postaje suputnica promijeni odnose među dezerterima. Hladnoća na svakom koraku šiba njihova tijela, ali i duše i na kraju svi pokleknu pred njenim hladnim dahom – svi osim žene koja rađa... Zamrznuti u vremenu na seriji fotografija koje dojmljivo simboliziraju zamrznutost njihovih duša, 'njih trojica' se opraštaju od ovog svijeta izdišući na hrpi. Nikada nisu bili tako bliski.

Broji do tri i gledaj filmove – rekao bi nam Yousefov, Dariushev i Essijev narednik. Oni ga nisu slušali, a znate što im se dogodilo.