"Pero Kvržica" u kazalištu Žar ptica privući će djecu, ali i mame i tate

Kada se petogodišnja djevojčica rasplače na kraju Labuđeg jezera: "Zašto su ubili labudeka?", znate da je "skuhana" za cijeli život i da će se uvijek vraćati na balet. Kada puno kazalište većih i manjih klinaca kao pod dirigentskom palicom smijehom i hihotom odgovora na svaki štos na sceni i, još važnije, na svaku glumačku gestu, jasno je da ste na predstavi koja je upravo toj najmlađoj publici utrla stazu po kojoj će se uvijek vraćati u teatar.

To je uspjelo kazalištu Žar ptica s novim čitanjem legedarnog dječjeg romana Mate Lovraka Družba Pere Kvržice. Oliver Frljić svog Peru čini bliskim današnjim klincima, roman je očistio od svega onog što je strano današnjim sedmogodišnjacima i onima nešto starijima. Ostalo mu je tako čisto scensko veselje i nezaboravna priča o dječjoj slozi i zajedništvu, što je poanta koju i te kako razumiju i oni mališani koji nikada nisu vidjeli mlin. Zgusnuta u pedesetak minuta predstava je dovoljno dinamična da "ne udavi" odrasle u dječjoj pratnji. Kada svoje klince odvedete na predstavu zabavite se načinom na koji je Damir Šimunović predstavu obogatio glazbom, gradeći njom svojevrsni most između djece koja su odrastala čitajući Peru i njihovih klinaca koji uživaju u predstavi.

Glumački ansambl je razigran i veseo, na čelu s Zoranom Pribičevićem kao Perom. Njegova gesta na kraju predstave svojevrsni je homage filmskoj verziji Pere (i Mladenu Vasarryju u toj ulozi), baš kao što kostimi Sandre Dekanić zaposlenu družinu iz nekadašnje seoske idile prebacuju u nama blisko vrijeme dječje igre.