Počasni Oscari Coppoli, Wallachu i Godardu (ako ga nađu)

Francis Ford Coppola će najcjenjeniju nagradu Akademije, onu za izvrsnost koju su dobila samo zbilja najveća imena Hollywooda (nagrada Irving G. Thalberg za konzistentni kvalitet rada),, moći staviti u isti ormarić sa svojih dosadašnjih pet Oscara, za originalni scenarij ("Patton"), adaptirani scenarij ("Kum 1" i "Kum 2") te redateljski i producentski ("Kum 2"); pored te hrpe nagrada, i njegov otac je dobitnik Oscara (za glazbu u "Kumu 2") kao i njegova kći (scenarij "Izgubljeni u prijevodu").

A na opće oduševljenje filmofila žanrovske provincijencije, u 95. godini će Oscara u ruke konačno primiti Tuco Benedicto Pacífico Juan María Ramírez (poznat i kao "štakor"), "ružni" meksički bandit koji stavlja vrat u omču u partnerstvu s "dobrim" Clintom Eastwoodom u legendarnom špageti-vesternu Sergija Leonea. Samo maestralne uloge meksičkih bandita (koje je glumio i u filmovima "Kako je osvojen Divlji zapad" i "Sedmorica veličanstvenih") bile bi dostatne da Eli Wallach zasluži svog Oscara, ali i niz drugih uloga isto toliko se ističe u filmografiji tog sjajnog glumca, koji je i prije filmskog debija osvojio na Broadwayu nagradu Tony (za ulogu u "Tetoviranoj ruži" Tennesseeja Williamsa). Marilyn Monroe plakala mu je na ramenu u "Neprilagođenima", kao odvjetnik je branio Jacka Nicholsona u nastavku "Kineske četvrti", naručio je ubojstvo Michaela Corleonea u "Kumu 3"... Ni poodmakle godine ga nisu zaustavile, i na pragu 95. godine snimio je uloge u dva velika filma, "Ghost Writeru" Romana Polanskog i "Wall Streetu 2" Olivera Stonea.

Francis Ford Coppola

A treći dobitnik ovogodišnjeg počasnog Oscara bio je takav buntovnik da su ga čak i unutar francuskog Novog vala, koji je rušio sve tradicije, smatrali svojim enfant teribleom: Jean-Luc Godard, Švicarac rođen u Parizu, izvršio je nemjerljiv utjecaj na svijet filma i druge redatelje koji su došli poslije njega. Od dugometražnog prvenca "À bout de souffle" ("Do posljednjeg daha", koji je proslavio glumca u usponu po imenu Jean-Paul Belmondo) preko "Žena je žena" i filma "Prijezir", u kojem se toliko narugao hollywoodskom filmaštvu da je jasno kako su mali izgledi da Oscara dođe osobno primiti, "Pierrot le fou", "Bande a part", "Muško/žensko", "Kraj tjedna", "Ime: Carmen", "Zdravo Marijo" i brojnih drugih, malo kojim filmom Godard nije uzburkao duhove, izokrenuo konvencije filmskog pripovijedanja i unio inovacije koje su i dan-danas svježe. A koliko i pred sami osamdeseti rođendan njegov buntovni duh nije zamro, govori i naslov zadnjeg filma na kojem radi – "Film Socialiste". Možda je zauzetost radom na "Socijalističkom filmu", a možda jednostavna nezainteresiranost za pučke veselice "industrije snova" razlog što Godard još uvijek ne zna za počast koja mu je ukazana, i najvjerojatnije ga za nju nije ni briga. Nakon bezuspješnih okretanja telefona, raspitivanja kod prijatelja i rodbine, američka Akademija mu je na kraju obavijest poslala FedExom; tako će mu vjerojatno morati i sam kipić poslati.