Pulska selekcija filma obilježena prosječnošću, Sarajevo ih ne želi

Kao uvertira u ovogodišnje izdanje pulskog festivala, koji započinje večeras svečanim otvorenjem i projekcijom filma "The Show Must Go On" Nevija Marasovića, nije baš ugodno odjeknula vijest da se nijedan od novih filmova nije uspio ugurati u program sarajevskog filmskog festivala. Ta je vijest odjeknula poput hlandog tuša jer sarajevski festival funkcionira po prinicipu "best of" regije, a što bi izostanak našega predstavnika u takvoj situaciji značio drugo nego da ove godine očito nemamo jakih filmova. Pomalo dirnutu taštinu, ali i zabrinutost, ubrzo je donekle umanjio uspjeh Grlićeva filma "Neka ostane među nama" u Karlovym Varyma, gdje je osvojio dvije nagrade, nakon kojih smo mogli zaključiti da Sarajlije imaju pravo i pogriješiti. Međutim, kakvo je doista trenutačno stanje s domaćim filmom i što možemo očekivati od ovogodišnje Pule?

Solidna gornja sredina

Po raspoloživim informacijama i dijelom već odgledanim naslovima, može se konstatirati da situacija nije tako loša kako se moglo zbog Sarajeva zaključiti, ali i to da za njihovu odluku ima realno objašnjenje.

Za početak, od ovogodišnjeg Pulskog festivala ne treba strahovati; filmovi su u vrlo solidnom prosjeku, gornjoj srednjoj klasi kvalitete, ali, istina, barem kako se zasad čini, nema velikih iskoraka za pamćenje čak ni u kontekstu domaće ponude, a kamoli regije. Relativno ujednačeni u kvaliteti, filmovi se potpuno stilski i sadržajno razlikuju jedni od drugih, ali i od većine dosadašnjih hrvatskih filmova.

Bez sramoćenja

Ponajprije se to događa zahvaljujući manje poznatim imenima i/ili debitantima. Nevio Marasović na oltar hrvatskog filma donosi žanr futurističkog SF-a, pomaknuti humor Ivana-Gorana Viteza, koji smo mogli osjetiti u TV seriji "Zakon!", čini njegov debi "Šuma summarum" prilično endemskom kinematografskom vrstom, a svakako će posebna biti (o predznaku ćemo tek saznati) "Predstava" splitskog eksperimentatora Dana Okija.

Uglavnom, gotovo sigurno može se tvrditi da neće biti (umjetničkog) sramoćenja, a sve je ostalo manje važno.