Robbie Williams, jedna od najtragičnijih zvijezda popa

Tekst

Ne treba nam novoobjavljeni dvostruki album “In And Of Consciousness: The Greatest Hits” Robbieja Williamsa da bismo shvatili koliko je daleko dogurao “debeli plesač iz Take Thata”, kako ga je 1994. nazvao “Oasisov” Noel Gallagher. U prvim godinama dvijetisućitih Williams je nesporno postao “milenijski” pop superstar koji je i najzadrtije kritičare uspio uvjeriti da kad ga procjenjuju zaborave sve što znaju ili misle o “Take That”.

No, ako se nekakav zaključak nameće nakon slušanja albuma sastavljenog od najvećih hitova u posljednjih dvadeset godina, onda je to da je Robbie Williams jedna od najtragičnijih, ako ne i najtragičnija osoba u pop glazbi proteklog desetljeća. Koliko je god u jednom trenutku postigao puno, nije postigao sve što zaslužuje!

U isto vrijeme dok je imao krcatu turneju po europskim stadionima nakon albuma “Escapology” (2003.), kojom se dokazao kao (europska) zvijezda broj 1, u SAD-u se mogao šetati ulicom bez straha da će ga itko prepoznati. Da je uspio prijeći tu barijeru, tko zna gdje bi danas bio. Istodobno, statusno, pa čak i backgroundom izravnati Justin Timberlake bez ikakva je problema prodro na onu stranu Atlantika, s, ruku na srce, mnogo manje ponuđenoga. Povučemo li usporedbu s filmom, Timberlake je “Izgubljeni u Seattleu”, a Williams “Notting Hill”.

Za pomodarsko američko uho koje više drži do sintetike nego do ljudske ruke Williamsov su problem “staromodne”, tradicionalističke pjesme koje su oličenje prirodnosti i vrhunske melodioznosti: “Feel”, “Road To Mandalay”, “Angels”, “She’s The One”, “Come Undone”... Dok je američki r’n’b širio svoje krakove, Williams je odavao počast Sinatrinu swingu.

Drugi je problem za Williamsa nastupio kada je nakon “Ecapology” pukla suradnja s autorom Guyem Chambersom (navodno su razlozi bili novčane prirode), fantastičnim melodičarem mekartnijevskog tipa. Od tada Williams kao da ne zna što bi sa sobom.

Bez suradnika primjerenog Chambersu i vlastitom talentu, a gonjen unutarnjim demonima, Williams je isprva neuvjerljivo pokušao nastaviti manje-više istim putem albumom “Intensive Care” (2005.), a onda još slabije odao počast neoromantičarskoj elektronici osamdesetih na nesretnom “Rudeboxu” (2006.), da bi posljednjim albumom “Reality Killed Radio Star”, s kojeg je skinut odličan “Morning Sun”, vratio sjećanja na prvu polovinu dekade.

Iako mu je posljednja faza slabija od prve, poprilično je zastupljena na kompilaciji; možda nije pošteno da su “Better Man” i “Me And My Monkey” izostavljene zbog “Rudeboxa” i “Bodies”, ali album vjerno pokazuje sve različitosti, stilske i dobačajne, sigurno iznimne i vrijedne karijere.

Je li "In And Out Of Consciousness" testament, točka na i u karijeri? Novi singl “Shame”, kojim počinje album, pokazuje da Robbie još ima što reći na području zdravog melodijskog popa, ali i da mora dobro paziti kakve poteze vuče i na koga se oslanja.