Robert Redford: Previše je filmskih festivala

Otkako je Redford prije 25 godina stajao na ulici nagovarajući ljude da uđu u kino, Sundance je postao najveći festival nezavisnog filma.

Američki filmski glumac, redatelj i producent Robert Redford ponosni je osnivač Sundance Film Festivala koji će 25. siječnja u Park Cityju otpočeti svoje jubilarno, 25. izdanje. U intervjuu za Reuters, Redford govori o Sundanceu, utjecaju financijske krize na filmsku industriju te filmu općenito.

Ima li danas previše filmskih festivala?

Da. Malo je nezgodno da ja to kažem – moglo bi izgledati sebično – ali doista mislim da nečega može biti previše. Mislim da sada ima dovoljno festivala za svaku četvrt. Ako to ljude zadovoljava, festivali se nastave razvijati i svi su sretni, neka im bude. Osjećaj u utrobi mi govori da postoji previše informacija, ali ne znam.

Photo javno100

Kad smo mi počeli, toga je bilo malo, a sad je drugačije. Moj je osjećaj da jednog dana, kad više nećemo ispunjavati svoju početnu misiju – stvarati nešto novo za publiku, stvarati prilike i osiguravati prostor novim umjetnicima za promociju i razvoj – više ne bismo trebali biti ovdje i nećemo biti. Sve dok nastavljamo stvarati nove prilike, nastavit ćemo s radom, ali ne samo zbog toga da nastavimo postojati.

Što se svih ovih godina najviše promijenilo kod festivala?

Prve godine sam stajao na ulici i pokušavao navesti ljude da uđu u kino, jedino koje smo tada imali, ''Egyptian''... Ljudi bi me pitali: ''Što radiš ovdje?'' A ja bih odgovarao: ''Pa ima ta stvar koju radimo...''

Sve dok David Putnam (izvršni direktor Columbia Picturesa) nije došao druge ili treće godine i otkupio film ''The Big Easy'' – to je bila prva prekretnica, a "sex, lies, and videotape" je bio druga. Nakon toga se sve počelo razvijati. To je bilo oko pet godina prije no što sam shvatio da ćemo uspjeti i preživjeti.

Kad ste bili najponosniji na festival?

Photo javno100

To je kolektivni osjećaj. Neprofitni smo, nećemo imati nikakve financijske koristi od ovog i ja sam odvojio puno vlastitog vremena da bi to funkcioniralo. Zato kad mi neki filmaš priđe i kaže: ''Hvala ti za ovo, ne bih uspio bez tebe'' – to mi je velika nagrada.

Kako je ekonomska situacija utjecala na ovogodišnji festival?

Ne znam. Dosta se spekulira oko našeg festivala, ima svakakvih nagađanja. Ono u čemu sam oduvijek uživao bilo je to što do samog kraja nitko ne zna što će biti. Što god da se pričalo, nitko ne obraća pozornost na ono drugo i onda to postaje ''Projekt: Vještica iz Blaira''. Ne znaš ništa sve dok ne završi, i to mi se sviđa. Ne znam kako će ekonomska situacija utjecati na nas, mislim da hoće, ali neće utjecati na filmove koje prikazujemo.

Ima li nešto što biste stvarno željeli učiniti s festivalom, a do sad niste uspjeli?

Kontrolirati količinu poslova koji se sklapaju. Festival je postao odskočna daska za doista mnogo ljudi. Sklapa se mnoštvo dogovora; ubacilo nam se tržište koje nema nikakve veze s nama, oduzima nam mjesta na ulici koja bismo inače dali filmašima; ljudi koji nemaju nikakve veze s festivalom zarađuju na njemu. Volio bih da se to nikada nije dogodilo. S druge strane, ja to ne mogu kontrolirati niti bih smio jer je ovo slobodna zemlja.

Photo javno100

''Nezavisni film'' danas znači nešto posve drugačije no što je to bilo 1984. Uopće nije upitno je li Sundance pomogao promijeniti filmsku industriju, ali što sad?

Netko mi je već postavio to pitanje: ''Mislite li da ste poslužili svrsi sad kad je indie film apsorbiran u mainstream?'' Ne, mislim, da je to u redu. Što god redatelj želi; ako se probije i kaže: ''Želim ostati nezavisan'' – to je u redu. Ako se probije kao nezavisni umjetnik i kaže: ''Moj me rad sad uzdigao na poziciju s koje se mogu priključiti mainstreamu'' – to je njegov izbor. To je u redu; to nije naš posao. Naš posao je pružiti priliku za početak.

A u budućnosti... Vjerujem da će uvijek biti prostora za novi nezavisni film. Bit će nekih novih verzija. Način oblikovanja je bio drugačiji kad sam se počeo baviti ovime prije 25 godina, kategorije su se promijenile, ali ono što mislim da se nikad neće promijeniti jest postojanje novih glasova. Oni će imati neki novi, svježi pogled na sve i mi ćemo biti tu za njih.