Rođen na današnji dan: Oliver Stone

Oliver Stone, bez obzira na omalovažavanja nemalog broja američkih i europskih kritičarskih pera, uključujući i ona, s iznimkom Damira Radića, okupljena oko negdašnjeg kultnog zagrebačkog časopisa Kinoteka s kraja 1980-tih i početka 90-tih, jedna je od najznačajnijih figura američkog filma u posljednjih četrdesetak godina. Ukoliko sumnjate u navedene tezu, zavirite još jednom u popis Stoneovih scenarističkih i redateljskih uradaka, i vrlo brzo će vam postati jasno i zašto. U biografiji naslovljenoj 'Oliver Stone: the controversies, excesses, and exploits of a radical filmmaker', James Riordan otkriva brojne detalje iz filmaševa života, među kojima i danas najveću pažnju plijeni odluka 21-godišnjeg Stonea da napusti fakultetski život i pridruži se američkom pješaštvu na vijetnamskom ratištu. Mladićevo iskustvo urodit će najboljim američkim filmom s tematikom vijetnamskog rata 'Vod smrti', filmom koji će Stonea lansirati u orbitu ondašnjih najvažnijih holivudskih igrača. Ukoliko vam se ikada pruži prilika, obavezno pogledajte Stoneovu studentsku vježbu o vijetnamskom povratniku izgubljenog u bespućima njujorškog metropolisa, poetskoj anticipaciji četverostrukog laureata Američke filmske akademije, ali, isto tako, i uratkom koji će Paula Schradera i Martina Scorsesea nadahnuti za ključni američki film 1970-tih, 'Taksista'.

'Vod smrti' ('Platoon', 1986.)

Pa ipak, Stone nije 'gušter' u svijetu holivudske mašinerije, kojom u prvoj polovici 1980-tih, u društvu godinu dana starijeg partnera Jerryja Bruckheimera, počinje drmati Don Simpson, 'zločesti dečko' visokooktanske produkcije (preminuo u 53. godini života od prekomjerne doze narkotika čitajući Riordanovu biografiju slavnog filmaša!). Njegov rad na scenarijima četiriju važnih holivudskih naslova, Parkerovom 'Ponoćnom ekspresu', 'Barbaru Conanu' Johna Miliusa, De Palminoj ultranasilnoj preradi Hawksova gangsterskog međaša 'Lice s ožiljkom' i, konačno, 'Godini zmaja' rušitelja novoholivudskog, autorskog filma, Michaela Cimina, stavka je u životopisu na kakvoj Stoneu najveći dio holivudskih igrača može samo pozavidjeti.

Reputacija izvanserijskog scenarista, nakon zanemarivog redateljskog prvijenca 'Ruka' (1981.), Stoneu donosi priliku za režiranjem vlastitog scenarija zasnovanog na iskustvu američkog novinara Richarda Boylea. Film, s mjestom radnje u latinskoameričkoj državici u kojoj ultradesničarski eskadroni smrti, potpomognuti Reaganovom logistikom, siju strah i trepet, zove se 'Salvador' (1986.) i u filmaševom opusu predstavlja jedan od njegovih kreativnih vrhunaca. Najzanimljivija anegdota sa snimanja filma, koju Riordan spominje i u Stoneovoj biografiji, jest ona po kojoj se Stone i snimatelj Robert Richardson, tijekom traženja lokacija za snimanje filma, igrom slučaja nađu u društvu do zuba naouružanih ultradesničara. Obojica izvlače glavu kada jedan od potonjih u Stoneu prepoznaje scenarista 'Lica s ožiljkom', njemu vrlo dragog filma.

Stoneov maestralan portret moralne korupcije u filmu 'Wall Street' (1987.) iznjedrit će najbolju glumačku izvedbu Michaela Douglasa (ista je nadahnuta stvarnim likovima i djelima nekolicine ondašnjih financijskih stručnjaka i čuvenim holivudskim agentom Michaelom Ovitzom), za koju isti biva nagrađen Oscarom u kategoriji najbolje muške uloge. Nakon osrednje primljenog filma 'Talk Radio', zasnovanog na dramskom tekstu o stvarnom ubojstvu radijskog voditelja Alana Berga, Stone 1989. isporučuje 'Rođen 4. srpnja', a četiri godine kasnije i 'Zemlju i raj', čime zaokružuje svojevrsnu trilogiju o iskustvu vijetnamskog ratovanja. Krajnje humanistički i dirljivi, usprkos nemaloj dozi sentimentalizma i bombastičnosti u slučaju prvog, filmovi Stoneu donose nove brojne lovorike.

Kevin Costner u filmu 'JFK' (1991.)

U međuvremenu Stone režira 'JFK' (1991.), političku dramu s elementima detekcijskog filma nagrađenu Oscarom za najbolju filmsku fotografiju i montažu, film koji, od strane mu nesklonih, Stoneu donosi pritužbe za, navodnu, političku manipulaciju, ali i pohvale na račun besprijekornog zanatskog umijeća. Drugi film iz iste faze karijere jest 'The Doors' (1991.), vizualno i redateljski impresivna studija života Jima Morrisona, s Valom Kilmerom u ulozi karijere. Nakon 'Rođenih ubojica' (1994.), kontroverznog eseja o medijskoj eksploataciji nasilja i dvije godine prije potcijenjenog 'Pogrešnog skretanja' (1997.), Stone režira 'Nixona', svoj vjerojatno najzreliji film u kojemu 37. američkom predsjedniku prilazi s krajnjom dozom razumijevanja i, reklo bi se, simpatije, s obzirom na njegov i više nego neslavan predsjednički mandat.

Stoneov kvalitativni pad koincidira sa sportskom dramom 'Samo igra' (1999.), s Jamiejem Foxxom i Alom Pacinom u glavnim ulogama, ostvarenjem u kojemu kritika američke sportske kulture ne posjeduje žestinu i naboj njegovih prethodnih, po tematici sličnih filmova, primjerice 'Wall Streeta'. Još veće razočaranje među ljubiteljima filma izazivaju povijesnim anakronizmima ispunjen trosatni ep 'Aleksandar' (2004.), na trenutke ridikulozni 'Svjetski trgovački centar' (2007.) kao posveta žrtvama al'Qaidinog terorističkog čina 11. rujna 2001. i treći autorski portret jednog od američkih predsjednika, ovaj put onaj Georgea W. Busha, naslovljen 'W.' (2008.). Ništa bolje među filmofilima ne prolazi niti dugometražni dokumentarni film 'Južno od granice' (2009.), s Hugo Chavezom i nekolicinom latinskoameričkih predjednika, uglavnom lijeve političke provenijencije, kao predmetima Stoneovog zanimanja.  

Stoneov je posljednji uradak 'Wall Street: Novac nikad ne spava', u čijoj se ulozi Gordona Gekka ponovno pojavljuje u posljednje vrijeme teško oboljeli Michael Douglas. Riječ je o prvom filmu, kao što mu i naslov sugerira, kojim se Stone vraća jednom od svojih prethodnih ostvarenja. U to je li riječ o svojevrsnoj kreativnoj blokadi ili, pak, samo pokušaju da se iskmači još pokoji dolar na račun stare slave, imat ćemo se prilike uvjeriti u studenom, kada film dolazi u hrvatska kina.