Rushdie: I opet bih napisao Sotonske stihove

Fetva će uvijek postojati, napadi nisu prestali, nova knjiga jedva je našla izdavača, a Rushdieju nije žao što je napisao Sotonske stihove.

Iako se i dalje poziva na njegovu smrt i opet je prisiljen na skrivanje, ni dvadeset godina kasnije Salmanu Rushdieju nije žao što je napisao ''Sotonske stihove''. Pitanja postavljena u toj knjizi su važna pitanja o religiji i civilizaciji, rekao je za The Times.

Zbog ''Sotonskih stihova'' ajatolah Homeini, vrhovni vođa iranske revolucije, 1989. proglasio je fetvu, kojom poziva na ubojstvo Rushdieja, nakon čega se Salman skrivao deset godina.

Photo javno100

Prije toga, a samo četiri dana nakon izdavanja knjige, u Indiji je zabranjena jer vrijeđa muslimane i proroka Muhameda, a muslimani su prosvjedovali širom svijeta.

Cenzura straha

Do Rushdieja ipak nisu došli, ali za vrijeme koje je proveo u skrivanju dogodile su se eksplozije u knjižnicama u Londonu, New Yorku i High Wycombeju, prevoditelj knjige na japanski jezik je nasmrt izboden, dok je talijanski prevoditelj preživio napad. Izdavač za norveško izdanje za dlaku je izbjegao napad, a 37 ljudi poginulo je nakon što je zapaljen turski hotel u kojem je odsjeo turski prevoditelj, koji je preživio napad.

Sada je napadnut i njegov izdavač iz Londona, Martin Rynja, koji je pristao objaviti ''Dragulj Medine'', a zbog kojeg je Rushdie kritizirao svog izdavača Random House nazivajući njihovo odbijanje izdavanja knjige ''cenzurom straha''. ''Dragulj Medine'' je roman Sherry Jones o Muhamedovu odnosu s njegovom devetogodišnjom ženom Aishom.

Iako se fetva ne može povući, a u Pakistanu i Maleziji se tražila njegova smrt kada je 2007. proglašen vitezom, Rushdie se osjeća puno opuštenije.

Ne čudi što su mu privlačnije mrtve religije, nema ništa protiv istinskih vjernika sve do trenutka kada se njihova vjera ne prelije u javnu sferu i time postane njegova stvar.