SFF: Predstavljeni filmovi "Glas moga oca" i "Ustanička ulica"

Turski fim "Glas moga oca", redatelja Orhana Eskikoya i Zeynela Dogana, te srbijanski film "Ustanička ulica", kojega je režirao Miroslav Terzić, predstavljeni su u četvrtak u okviru natjecateljskog programa za najbolji ihrani film 18. Sarajevo Film Festivala (SFF).

Dramsko ostvarenje turskog redateljskog dvojca obiteljska je priča o potrazi za identitetom ispričana kroz neobičan dijalog između sina i oca, koji je poruke što ih je želio prenijeti ostavio snimljene na audio trakama.

"Ustanička ulica" je pak politički triler koji će na temelju svoje priče sigurno naći dosta publike i u Hrvatskoj u rujnu, kada započne njegova distribucija.

Redatelj Terzić pažljivo vodi gledatelje kroz zaplet temeljen na liku mladog zamjenika tužitelja za ratne zločine Srbije koji pokušava riješiti zamršen slučaj povezan s brutalnim ratnim ubojstvima, ali i tek naizgled nevidljivim nitima koje ga vežu s politikom. Istraga će tužitelja dovesti do neočekivanog otkrića ali i do sukoba sa svojim pretpostavljenim.

Uz plejadu filmskih veterana kakvi su Rade Šerbedžija, Predrag Ejdus i Petar Božović, zapaženu ulogu je ostvario i Gordan Kičić, koji glumi zamjenika tužitelja.

"Mislim da smo snimili iskreni film", kazao je novinarima u Sarajevu Kličić, koji je ujedno bio i producent filma. Kazao je kako su snimanju prethodile pune četiri godine istraživanja uklučujući tu suradnju i s čelnim ljudima Posebnog tužiteljstva za ratne zločine Srbije. Istaknuo je kako su posebni tužitelj Vladimir Vukčević i njegov zamjenik Bruno Vekarić pokazali puno razumijevanje za ovaj filmski projekt i svesrdno pomogli njegovu realizaciju, uključujući tu i snimanje scena u prostorijama posebnog suda za ratne zločine u Beogradu. Publika u Srbiji, kako je kazao Kličić, veoma je dobro primila film, a ekipa koja ga je radila vjeruje da će tako biti i u drugim državama regije.

U natjecateljskom programu za najbolji dokumentarni film sarajevskoj je publici prikazan "Muški film" Nebojše Slijepčevića.

Priča je to naizgled o dječacima koji se igraju plastičnim oružjem, a zapravo otvara pitanja o tome na koji način se odgaja djecu kada im se od najmlađeg uzrasta dopušta vjerovati kako je ubijanje dokaz "muškosti". (Hina)