Skandalozan život i perverzije Markiza de Sadea

Djela Markiza de Sada puna su silovanja, nekrofilije, ponižavanja, mučenja i neobičnih seksualnih praksi. Pročitajte o njegovu životu.

Donatien Alphonse François, poznatiji kao Markiz de Sade, bio je francuski aristokrat, revolucionar i pisac koji je postao poznat po romanima punim seksualnog nasilja, pri čemu je najveći impuls i pokretač svega bilo zadovoljavanje njegovih osobnih užitaka.

Njemački psihijatar Richard von Krafft-Ebing po njemu je nazvao pojam koji označava sklonost prema uživanju u mučenju i ponižavanju drugog čovjeka zbog postizanja seksualnog zadovoljstva i užitka. Izraz sadist u svakodnevnom se govoru koristi i za osobu koju općenito usrećuje nevolja drugih ljudi.

Život pun skandala

De Sade se rodio u Parizu 1740. godine u utjecajnoj i imućnoj obitelji grofova de Sadi, jednoj od najpoznatijih plemićkih obitelji u Provansi. Živio je život pun skandala i bio je upleten u sodomiju, incest i brojne zlouporabe prostitutki.

Sudjelovao je u sedmogodišnjem ratu, sukobu europskih kolonijalnih imperija od 1756. do 1763, a nekoliko godina kasnije još kao mlad oficir u ljetnoj kućici zavezao je i nožem prijetio ženi koja je prosila milostinju na pariškim ulicama. Tvrdio je da je taj incident bio samo šala. Istina je da se žrtva lako oslobodila i spasila bijegom kroz prozor, piše intimatemedicine.

Godine 1772. bio je upleten u još jedan skandal kad je u Marseilleju visokom, ali ne i smrtonosnom dozom kantaridina, jakog afrodizijaka, otrovao nekoliko tamošnjih prostitutki. Nije poznato je li to učinio namjerno. Sud u Aixu u odsutnosti ga je osudio na smrt, ali on je pobjegao u Italiju.

Zbog velikog utjecaja njegove obitelji kaznu su kasnije smanjili na nekoliko godina zatvora, ali unatoč tome iz tamnice su ga umjesto 1779. godine pustili tek 1790. godine, što se pripisuje prvenstveno utjecaju njegovih neprijatelja. Boravak u tamnici prvenstveno je naštetio njegovom psihičkom zdravlju. Trideset i dvije godine svoga života proveo je u zatvorima i u psihijatrijskim institucijama. Umro je 1814. godine u umobolnici u Charetonu.

Majstor perverznoga pera

Markiza de Sada su opisivali kao pravu pravcatu strahotu, a dokaze su našli u njegovom životu i u literarnim djelima punim silovanja, nekrofilije, ponižavanja, mučenja i neobičnih seksualnih praksi.

Bio je zagovornik filozofije potpune slobode bez ograničenja morala, vjere ili prava. Danas ga povijest prvenstveno smatra literarnim perverznjakom.

Kao zatočenik u Bastilji napisao je nekoliko prosječnih i nevažnih kazališnih igara, eseja i političkih pamfleta, a počeo je pisati i seriju romana koji su trebali zorno prikazati sve moguće perverznosti. Tako je 1791. godine anonimno izdao prvi i najznamenitiji sadistički roman "Justine ou les Malheurs de la Vertu" ("Justin ili "Nevolje vrline"), koji spada u romane o posrnulim djevojkama, karakteristične za 18. stoljeće. Ali kod de Sada je priča obrnuta: grijeh je plaćen uspjehom, a krijepost trpi i mora se ponižavati.

Opisuje sudbinu dviju pariških bankarskih kćeri koje se nakon očeve smrti moraju same probijati kroz život. Starija nesavjesna i odrešita Juliette dolazi u gospodski bordel i udaje se za jednog od svojih klijenata, kojeg kasnije otruje. Mlađa sestra, plaha Justine, pokušava ostati krijeposnom, ali je siluju, krivo optuže i bace u tamnicu, a završava u rukama seksualnog ubojice.