Srpanjski su hitovi Sjena vjetra, Trag i Hotel Zagorje

Ljenčarenje uz more ili bazen s hladnim sokom i voćem nadomak ruke te dobra knjiga koja misli odvodi u svijet mašte – recept je to za idealan godišnji odmor većine Samoboraca. No što građani Samobora najradije čitaju? Koja će se literatura naći u većini samoborskih putnih torbi?

Strast prema romanima

Odgovor zna ravnateljica Gradske knjižnice Samobor, profesorica Mirjana Dimnjaković.

– Kod nas najbolje prolaze ljubavni i povijesni romani, trileri, putopisi, kuharice i građa iz popularne psihologije, posebno knjige o alternativnoj medicini i samopomoći. Samoborci se uz knjigu prvo vole opustiti i zabaviti, a tek tada nešto naučiti – objašnjava ravnateljica Dimnjaković i dodaje da čak 57 posto posuđenih knjiga čini beletristika. Ipak, neki od 79,185 naslova koliko ih broji ta stotinu i deset godina stara knjižnica i ovog ljeta, kaže, uvjerljivo odskaču od ostalih.

– Najposuđivanije su tri beletrističke knjige ove godine “Koliba” W. P. Younga s 117 posudbi, “Dječak u prugastoj pidžami” J. Boynea sa 105 posudbi i “Carica Orhideja” A. Mina sa 104 posudbe, no nijedna se od tih knjiga ovog srpnja nije probila na prvo mjesto – primjećuje M. Dimnjaković i “predstavlja” tri najveća ljetna hita – “Sjenu vjetra” Carlosa Ruiza Zafóna, “Trag: trinaesti slučaj doktorice Kay Scarpetta” Patricije Cornwell, i poratnu priču mlade spisateljice Ivane Bodrožić Simić “Hotel Zagorje”. Jesu li Samoborci pomodni čitatelji?

Najviše vjeruju top listi

– O ljudi jako vjeruju top listama! Prije nekoliko mjeseci je jedan stariji gospodin umarširao u knjižnicu odlučan da posudi Harryja Pottera jer je to najčitaniji naslov. Ni najmanje ga nije zanimalo o čemu se u knjizi radi – prisjeća se ravnateljica Dimnjaković i dodaje da najveće zanimanje čitatelja redovito pobuđuju upravo oni autori čija imena preplavljuju medije.

– Za djela Stiega Larssona, Dana Browna, Ante Tomića ili Mirjane Kuzmanić uvijek postoji duga lista čekanja, a za gostovanja popularnih autora od velikog broja ljudi jedva zatvorimo vrata – kaže M. Dimnjaković. Još da im Grad osigura malo veći i bolje opremljen prostor, zadovoljstvu čitatelja, kaže, ne bi bilo kraja...