TAJNE ZANATA
5. VELJAčE 2009. 14:00h
FOTO: U Tokiju predstavljen najnoviji film o letjelici Hayabusa
Disneyevi 'Lujo i Maza' od sada na DVD-u sinkronizirani na hrvatski
Nova dječja avantura: Priču o Prvom svjetskom ratu pripovijeda konj
Dita Von Teese: Meni je seksi potpuna suprotnost plavuši u bikiniju
Naomi Watts glumit će princezu Dianu: Velika je to čast za mene
Tekst
Nenad Puhovski, direktor ZagrebDoxa i selektor programa za isti otkrio nam je kako, zašto, koliko traje i kako je naporno biti selektor.
Da, u vašem srcu posebno je mjesto rezervirano za film, to je najvjerojatniji razlog što ste otvorili ovaj članak. Svake godine pobožno pohodite filmske festivale ili bar kina, prethodno kod kuće satima proučavate program, planirate kada ćete, što kako i zašto, a taj vas pripremni dio posla strašno zamara. Da vas bar netko uzme za ruku i kaže vam što trebate pogledati jer vam se u tolikom mnoštvu tako teško snalaziti. Ali netko je to već učinio i vjerujte, njegov je zadatak bio mnogo, mnogo opsežniji, zamorniji i vremenski zahtjevniji. On je selektor programa filmskog festivala.
- Selektor programa selektira ili izabire filmove. Pregledao sam tih petstotinjak filmova za festival, imam nekakav svoj sustav rangiranja, međutim ono što mi se čini da je najvažnije u tom poslu, a masa mladih ljudi zaboravlja da filmovi koje odabirem nisu filmovi koji se sviđaju meni i mojoj klapi, nego su to filmovi koji imaju publiku. Različiti filmovi imaju različite publike - to je ono što mi se čini da je osnovno znati kad se biraju filmovi. Nema selektora koji je nepogrješiv; treba sve predvidjeti, ali ono što je bitno, to je da u cjelini program funkcionira tako da – u našem slučaju – prenese informaciju o tome što se u svijetu događa i da na neki način ta informacija bude izbalansirana. Ne možemo si priuštiti luksuz da prikažemo dvadeset filmova i kažemo: To je najbolje što danas u svijetu postoji i who cares? Postoji pedeset filmova koji možda nisu za pet, ali su za četiri i koje naša publika nigdje drugdje neće moći vidjeti. Ni u kinima ni na televizijama, niti ih posuditi u videotekama – dakle, mi smo jedino mjesto koje prikazuje tu vrstu autorskih dokumentaraca i čini mi se da to stvara jednu vrstu obaveze koja nije mala da napravimo jedan prikaz svjetske produkcije - kaže Nenad Puhovski, direktor i selektor programa ZagrebDoxa koji svoj posao i ulog svog festivala na ovim prostorima shvaća vrlo ozbiljno.
Pripreme za festival traju cijelu godinu
Selektor festivalskog programa mora se, dakle, staviti u cipele publike, a svoje preferencije u određenoj mjeri odgurnuti na stranu. Festivali obično traju po tjedan dana, no, koliko traje posao selektora i kad počinje?
- Moj posao počinje jedna dan od završetka festivala. Počinje se s pregledom svih festivala, a njih ima jedno dvije stotine u svijetu; njihovih kalendara, njihovih pobjednika, zatim čitanjem novina, internetskih portala koji se na ovaj ili onaj način bave filmom... pa do osobnih kontakata; užasno je važno da vam netko od prijatelja, poznanika da informaciju da negdje postoji taj neki film. Postoji čitav niz izvora i onda na kraju u jedanaestom mjesecu je taj najveći sajam filmova gdje se prikazuje negdje oko 400 filmova ukupno i to je zapravo neka zadnja provjera, deadline za naš festival koji je u veljači. Dakle, to je posao od čitave godine koji, naravno, akcelerira što se više bliži festival - kaže Puhovski.
Postoje dva principa po kojima filmovi dolaze do selektora; neke festival poziva, a neki autori se sami prijavljuju. Ove godine se na ZagrebDox samostalno prijavilo više od sto autora što je izniman uspjeh u usporedbi s njih dvoje, troje koji su se prijavili prve godine i također je pokazatelj statusa festivala.
Ali, kako se postaje selektor filmskog festivala?
- To je k'o onaj vic kad su pitali čovjeka zašto je engleska trava tako lijepa, a on kaže: ''To je jako jednostavno – morate je šišat zalijevat, šišat zalijevat i tako petsto godina''. To je nešto za što zaista treba i znanje i iskustvo, jednostavno zato što je potrebno kao prvo imat puno informacija, ali ono što mi se čini da je još važnije je da negdje treba staviti svoj ego u stranu, baš zbog toga što inače se može dogoditi da netko kaže: ''Meni se ovaj film ne sviđa''. So what, možda se on sviđa mojoj mami! Dakle, iskustvo je potrebno jednostavno zato da bi korigiralo neku vrstu estetske isključivosti, koja mi se čini da je OK kad sam u poziciji producenta, a koja mi se čini da nije OK kad sam u poziciji selektora. Postoji samo jedan dokumentarni filmski festival u Nyonu koji je zaista ekskluzivno art festival i tamo selektori festivala biraju isključivo takve filmove. Međutim, to je jedan festival na 300 km, jedan od pet ili šest dokumentarnih festivala u radijusu od 300 km i oni si to mogu priuštiti. Mi si to ne možemo priuštiti pogotovo zato što smo jedini takav festival u cijeloj regiji.
Zar je moguće da cijeli taj posao obavlja jedna osoba?
Traže se pomoćnici
- Morat ću ubuduće sakupiti ekipu koja će raditi nešto što se zove predselekcija, međutim, moram reći da sam u velikim dilemama kako tu ekipu pronaći. Ono što je opasno nije da čovjek pusti neki film koji je loš, nego da ne pusti da do mene dođe neki film koji je dobar. Ako sljedeće godine stigne 700 filmova, to ja više neću moći sam. Ove godine je bilo na rubu napora, ne fizičkih, nego psihičkog. Vi kad 12 sati dnevno gledate sav jad svijeta, pa tako tri mjeseca... Nije to baš jako zdravo. Ali baš razmišljam intenzivno o tome i nadam se da ću pronaći neko rješenje da bude jedno troje ljudi, jedna ekipa koja će predselekcionirati ono što zaista treba micati. Međutim užasno je teško reći što ne valja, može to biti film koji u svim elementima nije dobar, ali u jednom elementu je fantastičan. I sad treba prepoznati taj element, treba ga izvući, ali kažem, to je beskrajno, beskrajno teško i to mi je trenutno najveća životna dilema. Ja sam za svaki film, za njih petsto, otišao na internet i pogledao koje nagrade je dobio, što je o njemu pisano, kakvo je mišljenje kritike – to je isto važno i netko to treba odraditi, a ove godine sam ja i to radio sam. Postoji čitav taj jedan posao koji bi bilo dobro da netko odradi prije nego film dođe do mene. Međutim, kažem, čim završi ovaj festival mi ćemo sjesti, ekipa Doxa, i o tome ozbiljno porazgovarati.
Hm, mislite da ste materijal za selektora filmskog festivala? Spremni ste stjecati iskustvo pod voditeljskim timom ZagrebDoxa? Dobro, doista ludujete za filmovi i uvjereni ste da imate fantastičan ukus, no jeste li spremni za dobro publike ponekad od njega i odstupiti? Ako su odgovori ''Da'', kontaktirajte organizatora festivala po završetku ovogodišnjeg Doxa i sretno!
Više o samom festivalu pročitajte u tekstu: ZagrebDox donosi premijeru filma o Gotovini.
FOTO: Irena Vučinić: Usrećuje me kada vidim svoj nakit na drugima
FOTO: U Tokiju predstavljen najnoviji film o letjelici Hayabusa
Marija Borić: Ne patim od toga da idem na premijeru Angelinina filma
Romano Bolković o povratku na male ekrane: Želim obnoviti "2 u 9"
Nova dječja avantura: Priču o Prvom svjetskom ratu pripovijeda konj
Dita Von Teese: Meni je seksi potpuna suprotnost plavuši u bikiniju
Napokon rock emisija na HTV-u - Ružiona
Disneyevi 'Lujo i Maza' od sada na DVD-u sinkronizirani na hrvatski
Počinje s radom HTV 3 specijaliziran za kulturu, znanost i obrazovanje
Naomi Watts glumit će princezu Dianu: Velika je to čast za mene
Međunarodna izložba male i minijaturne keramike od 13. veljače u Zagrebu
Promocija novog albuma Massima Savića na Valentinovo u TvorniciKomentiraj

Zvijezde pjevaju: Goran Navojec i Ivana Kindl pobjednici – Vidite, to je tako kod nas u Bjelovaru, kad se krene...
Whitney Houston umrla u 48. godiniWhitney Houston, jedna od najpoznattijih pjevačica,...
Međunarodna izložba male i minijaturne keramike od 13. veljače u ZagrebuIzložba male i minijaturne keramike, pod nazivom Liliput...
GLAZBA
GLAZBA
TELEVIZIJA