Stripovi u turbulentnim vremenima: Fiktivni junaci u službi realne politike

Poznajete li sliku Amerike s početka dvadesetog stoljeća? Vidjeli ste tu sliku tisućama puta u raznim medijima. Prohibicija, Buster Keaton, Charlie Chaplin, D.W. Griffith, gangsteri, odumiranje junaka s divlje granice, veliki gradovi u koje su navirali Europljani prebjegli nakon peronospore i epidemije gripe.

U toj i takvoj Americi, zemlji koja je imala nevjerojatan osjećaj inferiornosti prema starom kontinentu razvio se strip. O tome kad se točno pojavio strip kao medij dalo bi se raspravljati. no ono što je nepobitno, a uostalom i najbitnije za ovu priču, jest činjenica kako se strip kao masovni medij prvi put pojavio u Americi. Pojavio se početkom dvadesetog stoljeća, točno u onom trenutku kad su novine konačno stasale i kad su od malih projekata lokalnih razmjera počele cirkulirati diljem sjevernoameričkog kontinenta. Stripovi su se najprije pojavljivali kao dio nedjeljnjih priloga u američkim novinama, a potom su, kako je njihova popularnost rasla, dobili i svoju dnevnu inkarnaciju.

Jednom je davno taj strip bio nevin. Forma jeftine zabave koja je zabrinjavala brižne roditelje i prerigidne obrazovne funkcionere. Onda je postao popularan. Toliko popularan da su gotovo svakog dana bili stvarani novi junaci, nove priče i novi klinci koji su se gubili u novim avanturama. Televizije nije bilo, kućna kina bila su privilegija bogatih koji su mogli priuštiti projektor, a ideja o računalnim igrama još nije bila ni u zametku. Nije dugo trebalo da se netko iz marketinga dosjeti kako ne bi bila loša ideja putem popularnog medija promovirati vladinu politiku. Strip-publika se uglavnom sastojala od muške djece koja se nalazila u najboljim godinama za manipulaciju. Propagandna mašinerija posebno je dolazila do izražaja za vrijeme turbulentnih ratnih vremena kojih tijekom dvadesetog stoljeća doista nije nedostajalo. Ovdje vam donosimo pregled nekolicine stripova, kako domaće tako i strane produkcije, čiji je sadržaj vidljivo ideološki obojen i ne toliko anakron koliko bi voljeli misliti.

Superman i Captain America

Photo Wikipedia

Najpoznatija američka ikona, dijete Jerryja Siegela i Joea Shustera, stupila je u rat 1941. godine. Već su tada Supermanove moći bile umobolno prevelike i njegovi autori nisu mogli dopustiti Supermanu direktno miješnje u sam tijek rata. Kako bi se održala, makar minorna, granica uvjerljivosti bilo je potrebno zadržati kakvu-takvu dozu realnosti. Stoga su se Supermanove priče u razdoblju do 1941. uglavnom odnosile na sukobe s diktatorima izmišljenih državica koji su izgovarali Hitlerove fraze. Na pitanje zašto se Superman referirao na ratna događanja u Europi, s obzirom na to da je Amerika do tog trenutka bila neutralna, povjesničari su odgovorili kako su izdavački magnati uglavnom bili Židovi koji su s pozornošću pratili zbivanja u 'Hitlerovoj' Njemačkoj i činili sve kako bi se o njima podigla svijest. Nakon Pearl Harboura, Superman – sveamerička ikona – morala je krenuti u rat. Kako nije bilo moguće da Superman odleti u Berlin i laserskim pogledom otkine glavu Hitleru, bili su mu dodijeljeni naoko nevažni zadatci. Superman je povremeno opskrbljivao američke vojnike gorivom, donosio municiju u zabačena mitralješka gnijezda usred pacifičke džungle te provodio slične efemerne zadatke koji su uglavnom služili kako bi podigli moral - kako vojnicima do kojih su ovi stripovi dolazili tako i onima koji su ostali kod kuće. Udarna točka ovih stripova, kad je u pitanju propaganda i ideologija, mnogo više nego samo priče koje su se tek rijetko i uglavnom usputno doticale ratnih zbivanja, bile su njihove naslovnice. Superman je tako bio prikazivan s američkim orlom na ruci i američkim štitom u pozadini, bio je prikazivan kako drži Hitlera i cara Hirohita za kragnu, kako hoda ruku pod ruku sa pripadnicima američke pješadije i mornarice te kako s bijesom juriša prema njemačkoj podmornici koja je upravo potopila nekakav nevini brod. S naslovnica ovih stripova Superman je prenosio poruke djeci kako treba skupljati novac za ratne obveznice, pomagao u opismenjivanju mahom nepismenih vojnika koji su bili unovačeni i poslani na frontu, a od kojih se očekivalo da u kratko vrijeme nauče rukovati kompleksnom mašinerijom i čitav niz drugih stvari. Propagandna mašinerija američke vlade zadrla je u sve pore društva, a njen utjecaj neće prestati nakon Drugog svjetskog rata (kad joj se zapravo i nema što zamjeriti), već će se nepromijenjenom retorikom nastaviti tijekom pedesetih (za vrijeme McCartheyjevog lova na komuniste), a najnoviju inkarnaciju imat će nakon događaja od 11. rujna, 2001. godine.

Photo Wikipedia

Supermanova sudbina tijekom Drugog svjetskog rata ne razlikuje s mnogo od sudbine druge američke ikone – Kapetana Amerike. Joe Simon i Jack Kirby, tvorci ovoga junaka, kreirali su kapetana Ameriku 1941. godine kao direktan odgovor na američki ulazak u rat. Za razliku od Supermana, koji je čak i za jednog junaka iz crtanih romana bio premoćan, kapetan Amerika posjedovao je 'ljudskije' osobine te se mogao direktnije od Supermana sukobiti sa nacističkom prijetnjom sa istoka, i pacifičkom prijetnjom sa zapada. Ikona i popularnost kapetana Amerike bila je na vrhuncu za vrijeme Drugog svjetskog rata (kada je narasla do neslućenih razmjera), opala tijekom pedesetih, da bi se njegov mit polako nastavio nadograđivati od šezdesetih naovamo. Kapetan Amerika borio se protiv Htilera, terorističkih i špijunskih organizacija koje su, za razliku od svijeta u kojem je boravio Superman, imale direktnu poveznicu sa stvarnim organizacijama sličnih preokupacija, represivnih vladinih mjera i svega ostalog. Tijekom godina i Superman i Kapetan Amerika ostali su utjelovljenjima američkog sna, idealizirane projekcije savršenog Amerikanca – ili barem ideje o savršenom Amerikancu koja je egzistirala prije stotinjak godina.

U idućem tekstu upoznat ćemo vas sa junacima ovih naših prostora – Malim Juricom i Ratkom-udarnikom čeličnim partijcem.