U Hrvatskoj buja tržište `self help` literatuture i književnost s kioska

I dok književni svijet i dalje luduje za dječjom fantastikom i romanima koji propituju povijesne mitove poput predsjednika Kennedyja, u Hrvatskoj se i dalje najbolje prodaju knjige za samopomoć. U nas je tu apsolutna rekorderka psihologinja Mirjana Krizmanić koja je prodala 100.000 primjeraka svojih knjiga. No što je to prema susjednoj Srbiji gdje je glumac Žarko Laušević, koji je svojedobno u samoobrani ubio dva čovjeka, prodao oko 200.000 primjeraka svoje autobiografije i postao fenomen nad fenomenima.

Takve brojke za hrvatske autore i nakladnike prava su znanstvena fantastika. Premda naši izdavači kukaju, proizvodnja ne stoji. Dapače. Sve je više knjiga na kioscima, a sve je manje knjižara, ali barem statistike knjižnica tvrde da se i dalje čita. Ove smo godine konačno dočekali Ferićev opsežni roman “Kalendar Maja”, a pred kraj godine objavljen je i drugi dio autobiografije Mani Gotovac “Fališ mi” koji je već izazvao ogroman interes. Osim što ide stopama Vesne Krmpotić i njezina “Brda iznad oblaka”, Mani Gotovac u knjizi brutalno otvoreno progovara i o surovom kazališnom miljeu. Što se nagrada tiče, bila je ovo godina dva veterana, i to Ivana Aralice za čiji novi podeblji roman “Kepec” treba izdvojiti dosta čitateljskog vremena, ali i Ludwig Bauer, koji isto bez velikih pauza piše knjige, a ove je godine dobio čak tri nagrade i to Kiklopa, Frana Galovića i Mešu Selimovića za roman “Zavičaj, zaborav”. Šteta što veću pažnju nije izazvala iznimno talentirana književnica Nada Gašić i to romanom “Voda, paučina”, koji, doduše, pripada 2010. godini. S novim se knjigama nisu osramotili ni Edo Popović i Robert Perišić, a svoje važne prijevode na hrvatskom  dobili su i Jonathan Franzen (“Sloboda”) i Michel Houellebecq (“Karta i teritorij”). Vitalnost i dalje potvrđuje Viktor Žmegač, a zanimljiv roman s temom Međugorja “Život bez imena” objavio je i dramatičar Vladimir Stojsavljević.

Najzvučniji hrvatski literarni gost bio je izraelski prozaik Amos Oz za čiji se razgovor u kinu Europa tražila karta više. I dok je Nobelov žiri nakon duge stanke unosnu nagradu opet udijelio pjesniku, švedskom piscu Tomasu Tranströmeru, u Hrvatskoj poezija nije nestala s pozornice, ali teško može računati na njena svjetla. No poeziji, ali i tzv. lijepoj književnosti ni u svijetu ne cvjetaju ruže. Bez političkog konteksta, teško je doći ne samo do statusa nego i do čitatelja. Tako nije čudno da je trenutačno najtraženija knjiga u SAD-u novi roman majstora horora Stephena Kinga o ubojstvu Kennedyja “11/22/63” za koji su, budite bez brige, filmska prava već otkupljena. Brak iz interesa književnosti i filma očito je trenutačno najjača karika.