Umrla glumica Vida Jerman

Kazališna i filmska glumica Vida Jerman umrla je, u 73. godini, u subotu 10. prosinca u Zagrebu. Bila je i ostat će legenda, glumica velike životne i scenske energije. Zadnjih nekoliko desetljeća Vida Jerman je kao članica Kazališta Trešnja igrala u nizu predstava za djecu i mladež. Pamtiti ćemo je prvenstvemo kao fatalnu ljepoticu Marijanu, koja glača košulje (i zainteresirane klijente) u najboljem hrvatskom filmu svih vremena "Tko pjeva zlo ne misli".

Vida Jerman rođena je 28. svibnja 1939. godine u Zagrebu, a još tijekom ove godine snimala je ulogu gospođe Mine u popularnoj seriji HTV-a "Stipe u gostima".  Popis televizijskih uloga joj je impresivan, od sapunica (poput  "Doline sunca", "Sve će biti dobro", "Bračne vode", "Ponos Ratkajevih", "Zabranjena ljubav" ) preko serija  "Naša mala klinika"  i "Luda kuća", pa sve do legendarnih naslova iz dramske produkcije nekadašnje Televizije Zagreb:  poput "Smogovaca", "Inspektra  Vinka" , "Jelenka", "Mačka pod šljemom", "U registraturi" i serije "Čovik i po".

Glumila je i u filmovima: "Oficiru s ružom", "Nemir" , "Maskarada" i "Četverored".

U glumačkim krugovima bila je poznata i kao poliglot;  diplomirala je  glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost, ali i  studirala engleski, talijanski i španjolski na Filozofskom fakultetu. To joj je donijelo uloge u brojnim stranim filmovima, posebno koprodukcijama koje su se nekada snimale  u Jadran filmu. U tim je filmovima glumila na engleskom, njemačkom i talijanskom. Također je bila i poznata kao glumica koja  je glumila na esperantu i promicala taj jezik.  Na esperantu je prvi put glumila 1973. godine u Dramskoj grupi Studentskog esperantskog kluba u Zagrebu, a zatim je  glumila na desecima esperantskih susreta. Tako je monodramu   "Žena koja je šaptala u uraganu" (S. Štimec) izvela na Svjetskom kongresu esperantista  u Pekingu 1986. pred dvije tisuće  esperantskih gledalaca, a kasnije je s njom gostovala po cijelom svijetu. 

U listopadu 1997. s grupom glumaca iz Zagreba je osnovala registriranu kazališnu družinu Ponto  (Most), čiji je bila umjetnički direktor. Družina nastupa na nekoliko jezika, ali pretežno na esperantu. Vida je bila i dugogodišnji član Svjetskog esperantskog saveza (UEA) i njegov stručni delegat za kazalište, a u lipnju 1997. odlikovana je ordenom Predsjednika Republike Hrvatske za svoj doprinos kazališnoj umjetnosti i za posebne zasluge u predstavljanju hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu.

Danas  je na njenoj Trešnji izvješena crna zastava, a iz kazalištu javljaju da imaju punu kuću djecu, jer u tijeku su predblagdanske predstave, ali da glumci ne pričaju ni o čemu drugom nego o iznenadnom odlasku drage kolegice.