GLAZBENA RECENZIJA

24. KOLOVOZA 2007. 11:25h

Unkle - War Stories

Tekst

Ovotjedna glazbena recenzija vodi u svijet Unklea, i pomalo Gorana Višnjića.

Unkle su izbacili treći album, ali to nije bitno. Nije bitno je li ili nije Paris Hilton došla u Hrvatsku. Nije bitno ni zašto ubojice imaju pravo na godišnji. Bitno je da u novom spotu od navedenih glumi Goran Višnjić. Da, da Cijenjena čitateljice™, Goran u spotu dvojca koji je nekada bio trojac pa i više čak. Čak se i DJ Shadow muvao oko njih. Uostalom DJ Shadow se muva svugdje gdje sempliraju Yodu iz "Ratova zvijezda". Što samo može značiti da Shadow i Višnjić imaju pop- kulturnog ukusa i da je Sila s njima jaka.

Nego, Unkle se muvaju po engleskoj sceni od 1994. godine više remiksirajući nego producirajući. Tako su kroz njihove nečiste prste i semplere sumnjive kvalitete prošli Beastie Boys, Butthole Surfers, Radiohead, Massive Attack i Tortoise; da nabrojim samo one najkulje od trideset i devet popisanih na Wikipediji. S DJ Shadowom snimaju svoj drugi i najpoznatiji album iz 1998. godine pod nazivom "Psyence Fiction" gdje gostuje čak i bivši basist Metallice, te Richard Ashcroft iz The Vervea, pa još i Thom Yorke i njegov spušteni kapak, te Mike D iz Beastie Boysa koji su nas nedavno počastili lounge limunadom za loše spuštanje s loših droga zvanom "The Mix-Up".

Tko li sada gostuje na ovom? E, pa mnogi. Josh Homme iz Queens Of The Stone Agea, 3D iz Massive Attacka, Ian Astbury kao bivši vokal The Culta i ostali koje neću nabrajati jer nije ovo popis imena već članak koji kaže da su Unkle iz elektronskih otišli u malo više rock vode.

Gospodin Astbury pjeva u "Burn My Shadow" po kojoj je snimljen spot, gdje Višnjić ima LED displej na prsima s tri minute vremena da prođe svu skalu osjećaja koju moderan muškarac može proživjeti u 180 sekundi. Dakle, strah (tipa 'stvarno sam se napio, di mi je auto?'), paniku (tipa 'aha znam, al' da ga nije tko izgrebao?') i pomirenje (tipa 'ako i je, zaboli me.. baš sam se stvarno dobro napio'). Za više od toga nismo sposobni.

Također, dobra je i "Twilight" s navedenim iz Massive Attacka koja daje atmosferu iz naslova. Dakle sumračnu na nekoj malo bržoj podlozi od standardne 90 – 100 BMP na kakvoj su Massive Attack zaradili poštovanje i gro besplatne ganđe u backstageu.

Ostalih dvanaest je tako-tako. Ne smrde, osim ako na računalu ili CD playeru ne držite čarape, ali niti ne mirišu osim ako na navedenima nemate onaj borić zeleni ili je djed prolio Pino Silvestre što je gora varijanta.

Eh, da… Unkle su James Lavelle i Tim Goldsworthy.

 

Popis pjesama:

  1. Intro 0:22
  2. Chemistry 3:22
  3. Hold My Hand 4:59
  4. Restless (feat. Josh Homme) 5:04
  5. Keys to the Kingdom (feat. Gavin Clark) 4:45
  6. Price You Pay 6:22
  7. Burn My Shadow (feat. Ian Astbury) 4:57
  8. May Day (feat. The Duke Spirit) 3:18
  9. Persons & Machinery (feat. Autolux) 6:04
  10. Twilight (feat. 3D) 5:21
  11. Morning Rage 5:15
  12. Lawless 2:36
  13. Broken (feat. Gavin Clark) 4:42
  14. When Things Explode (feat. Ian Astbury) 5:32