Uspon SF-a

Predstavljamo vam najdragocjenije pripadnike SF žanra, one koji brane pomalo oslabljenu, ali izdržljivu filmsku sortu…

Znanstvena fantastika oduvijek je ležala na margini filmskih proučavanja. Kada govorimo o kvalitetnim filmovima, mnogi samoprozvani znalci će reći kako je SF ništa drugo nego obična maštarija neprilagođenih ljudi koji ne znaju prepoznati pravu glumu, pravu radnju, smještenu u famoznoj, predivnoj stvarnosti.

Dovraga, tko je uopće rekao da je film prizemljena umjetnost? Zar je umjetnost uopće nešto stvarno ili tek plod ljudske mašte, kreativnosti, želje?

Sve je počelo 1902. filmom "Put na Mjesec", odnosno nešto kasnije, 1926., izlaskom kultnog klasika "Metropolis" (Fritz Lang). Ovi filmovi istaknuli su se odmah na početku svojom potpuno drukčijom predodžbom svijeta na filmu. Dok su ljudi do tada uživali u nevjerojatnim pustolovinama običnih ljudi tek u pričama Julesa Vernea, sada su mogli na svoje oči doživjeti "stvaran put na Mjesec", zatim originalan prikaz utopijskog svijeta budućnosti u kojoj nebom zuje različite letjelice, a gradom hoda pravi pravcati ženski robot ("Metropolis"). Tako je napokon pobijeđena do tada ustaljena forma u kojoj se film morao zvati: "Izlazak radnika iz tvornice" te "Dolazak vlaka u postaju"…Da, jako zanimljivo i nadasve intrigantno.

Za početni stadij SF-a, grijeh bi bio ne spomenuti pisca H. G. Wellsa i njegovu viziju budućnosti iz knjige "Vremenski stroj", koja se kasnije premetnula u film. Zatim ekranizacija njegove poznate knjige "Otok doktora Moreaua". Problem genetskog inženjeringa, odnosno promjene ljudskih gena u skladu sa životinjskom snagom. Mislite da je Schwarzenegger u "6. Danu" prvi pokrenuo ovu temu? Što kažete o temi najezde izvanzemaljaca? "Dan nezavisnosti"? Teško…Opet Wells, i to u "Ratu svijetova" iz 1953. (nedavno snimljen i remake u Spielbergovoj režiji).

Veliki preokret u radnji dogodio se kada je izašao kultni "Planet majmuna" Franklina J. Schaffnera, u kojem je Charlton Heston odigrao glavnu ulogu. Kako zaboraviti onaj šokantni završetak kada glavni likovi priče napokon shvate da se nalaze na Zemlji u dalekoj budućnosti, planetu koji je evoluciju premetnuo u korist čimpanza? Naravno, radi se o poznatoj sceni s Kipom slobode, uronjenim u pješčanu obalu.

Što bi rekli naši majmunski prijatelji: "Tko je sada u kavezu?"

Ako su SF-ovi sve ovo vrijeme do Planete bili samo ugodna fantazija ili čak pametna razbibriga, "2001. Odiseja u svemiru" je pokazala da čak i budućnost može biti iznimno ozbiljno shvaćena ili bolje rečeno, vrlo malo shvaćena, ali mnogostruko privlačnija od tmurnoga – sada. Naravno, redatelj je Stanley Kubrick, a oni koji su pogledali ovaj svemirski ep znaju o čemu pričam kada kažem da se radi o djelu koje svoju radnju gradi više preko slika i metafora, nego preko nekog suvislo povezanog scenarija. Dodajte tome još i klasičnu glazbu i imate formulu za možebitno savršen film. Kasnije će Kubrick snimiti i "Paklenu naranču" (Malcolm McDowell u ulozi života), film koji se odvija u okruženju minimalno futurističkom, ali dovoljno neobičnom da pomislimo kako nešto tako bizarno nikako nije smješteno u sadašnjosti, barem ne našoj.

Mnogi će žanru znanstvene fantastike pridodati i ''post-holokaust'' kritiku potrošačkog društva u zombijskoj viziji George Romera ("Noć živih mrtvaca"), ali pravi svojevrsni boom SF-ova dogodio se izlaskom "Ratova zvijezda", 1977. George Lucas trenutak prije premijere prvoga dijela nije mogao niti sanjati da će postati jedan od najbogatijih filmaša na svijetu, te da će njegova space-opera evoluirati u jedan od proizvoda kakvi će ostati zapamćeni čak i u glavama "neupućenih". Tko još ne zna za priču o priprostome seljaku s planeta Tatooine? Luke Skywalker, princeza Leia, Han Solo te okrutni negativac s "one strane" – Darth Vader? Srećom, priča je postala bogatijom zahvaljujući prequel trilogiji koja nam je otkrila Vaderovo porijeklo, iako moramo priznati da je tek završni dio nove trilogije ("Osveta Sitha") bio u rangu starih klasika.

Dalje slijedi Ridley Scott te ekranizacija još jednog pisca koji se proslavio na filmskome ekranu tek posthumno, Phillip K. Dick. Naravno, radi se o "Istrebljivaču", (u glavnoj ulozi Harrison Ford, čovjek koji ubire uglavnom mitološke glavne likove), mračnoj viziji budućnosti u kojoj su androidi toliko uznapredovali da je granica između čovjeka i umjetno stvorenog bića upitna. Odlični Scott podario nam je i "Aliena", meni možda najdražu SF kreaturu, bolesnu viziju švicarskog umjetnika nadrealista – H. R. Geigera. Iako je originalni ''Alien'' superioran mnogim filmovima svoga žanra, James Cameronov nastavak "Aliens" najsnažnije je ostvarenje u serijalu o svemirskome čudovištu. Tu je i Ellen Ripley (Sigourney Weaver), ženski lik koji je pokrenuo čitav val snažnih žena na filmu (npr. Linda Hamilton u "Terminatoru II").

Nakon "Istrebljivača" slijedi ultranasilni uradak Paula Verhoevena koji je našeg omiljenog Schwarziea smjestio na Crveni planet u filmu "Potpuno sjećanje". Iz filma bih izdvojio scenu u kojoj se mišićavi Arnold bori sa svojom suprugom Sharon Stone, a nakon što ista plati metkom, Arnie joj mrtvo-hladno kaže: "Smatraj ovo razvodom."

Postmodernizam nam je donio dva kultna pripadnika SF-a od kojih je teško izdvojiti boljeg. Redatelj je Terry Gilliam, a filmovi su: "12 majmuna" i "Brazil". Teško je biti objektivan, ali autor ovih redaka ipak najviše izdvaja iznadprosječni "12 majmuna", u kojem su podjednako dominirali Bruce Willis, Brad Pitt, ali i predivna Madeleine Stowe ("Posljednji Mohikanac"). "Predator" (možda najbolji akcijski redatelj svih vremenea John McTiernan) uzvratio je "Alienu" i pokazao da u svemiru vreba još mnogo opasnih kreatura. Tu je i trilogija koja je dokazala da ovaj žanr može biti podjednako pametan i lakomislen. Ovaj puta svoje prste su upleli Steven Spielberg kao producent, te Robert Zemeckis kao redatelj, a radi se o "Povratku u budućnost", nevjerojatno pitkoj viziji putovanja kakvo niti sam Einstein ne bi mogao zamisliti. Marty McFly (Michael J. Fox) i Emmett Brown (Christopher Lloyd), likovi su koji se ne zaboravljaju tako lako.

Sadašnjost, ili barem ne tako davna prošlost donijela nam je možda najoriginalniji SF uradak novijeg doba – "Matrix", braće Wachowski. Što je Matrix? Vjerojatno znaju i ptice na grani, ali činjenica ostaje kako je upravo prvi i najbolji dio ove trilogije postavio neka nova pravila, odnosno pokazao da u SF-u pravila nema.

Trenutno u našim kinima igra izvrsni "Sunshine" (Danny Boyle), moralno-propitkivački SF s pravim, ljudskim emocijama koji nam pokazuje da čak i "naše drago Sunce" zube ima. Bliska budućnost, točnije ona iz 2009. nam donosi tektonski pomak u filmskoj industriji, povratak legendarnog Jamesa Camerona ("Terminator", "Aliens", "Titanic"), koji upravo snima SF "Avatar", djelo koje govori o dalekoj budućnosti te planetu Pandora. O gigantskoj, ali miroljubivoj rasi Na'vi i ljudima koji su napokon dosegli vrhunac vlastite pohlepe. Ključna riječ je spektakl, zatim Real-D, tehnologija koja je tek u razvoju, a uopće ne koristi kameru prilikom snimanja filma već stotine senzora koji hvataju pokrete glumaca.

Čini se da se bliži svijetla budućnost za SF, ali i za cjelokupnu filmsku industriju. O "našoj budućnosti" ovih je dana ipak nešto teže suditi.