VIDEO: Najbolji partizanski filmovi svih vremena

Pravi epovi koje su svojevremeno gledali milijuni, partizanski filmovi ostali su prepoznatljiv žanr jugoslavenskog filma. Hura, drugovi!

Domaća kinematografija često je prikazivana kao industrija koja svako toliko izbaci nekakvu tešku moralnu drametinu, pravog intelektualnog mastodonta kojega nitko živ zapravo ne želi gledati. Iako se doista teško možemo složiti s tom tvrdnjom, činjenica je kako na ovim prostorima rijetko vidimo kakav domaći, ne daj Bože, akcić s mnoštvom eksplozija. Ali, generacije prije nas odrasle

su upravo na takvim filmovima, pravim spektaklima punih metaka, bombi, junačkih podviga i herojskih žrtvovanja. Partizanski filmovi, taj čisto jugoslavenski filmski žanr, harali su ovim prostorima prije nekoliko desetljeća, a najpoznatiji su danas po tisućama Nijemaca koji poginu u svakoj sceni.

Prisjetimo se zajedno nekih od najboljih ili barem najpopularnijih partizanskih filmova svih vremena. Tko šljivi Ramba - naprijed, drugovi!

Kozara (rež. Veljko Bulajić, 1962)

Od ovog je filma sve počelo. Partizani u nemogućoj poziciji na vrhu planine okruženi Nijemcima, a osim na svoju kožu moraju brinuti i na tisuće ranjenika. Pun napetosti, njemačkog bešćutnog

barbarizma i mitoloških partizana, Kozara je suvereno postavila partizanski film na noge i utabala put za svoje brojne nasljednike. Film je, osim po pucnjavi, vjerojatno najpoznatiji po sceni u kojoj Bata golom rukom koči šiljak koji je zabio njemački vojnik kako bi otkrio zemunicu u kakvima su se krili narod i partizani. Tu je i Milena Dravić, kao i Ljubiša Samardžić. Film kojem dugujemo svaki 'Hura!' iz njegovih brojnih nasljednika.

Desant na Drvar (rež. Fadil Hadžić, 1963)

Drugi u nizu partizanskih filmova, ovaj film prati neuspjeli njemački napad na maleni Drvar, za koji je Generalštab zaključio kako je sjedište Narodnooslobodilačke vojske i Tita osobno. Snimljen u tada svemirskom cinemastoscopeu ovaj film konačno na dostojan način prikazuje trademark svih partizanskih filmova – masovno tabanje Nijemaca ogromnim količinama olova. Iako na trenutke neujednačen, 'Desant na Drvar' je, za današnje pojmove urnebesno zabavan film kojeg ni solidna količina nebuloza i povremeno lošeg režiranja ne može pokvariti. Od glumaca koji će kasnije činiti prepoznatljivu ubitačnu partizansku jedinicu (Samardžić, Živojinović, Dvornik) prisutan je samo Ljubiša kao Milan, ali i on je, zar ste sumnjali, bio dovoljan da Nijemce otjera zamalo do Berlina.

Bitka na Neretvi (rež. Veljko Bulajić, 1969)

Nikada domaća kinematografija nije snimila tako velik ratni spektakl, pravi partizanski ep o jednoj

od najhumanijih akcija u vojnoj povijesti. Kada Nijemci pokrenu veliku ofenzivu pod imenom 'Weiss' 1943. godine, kojoj je cilj uništiti partizanske snage, za branitelje krenu crni dani. Nijemci konačno na Neretvi okruže partizane, njihov vrhovni štab i ranjenike. Partizani prevare mrskog dušmana rušenjem mosta na Neretvi, ali umjesto da krenu u očajnički proboj oni u jednu noć izgrade zamjenski most i uspješno se izvuku iz zamke.

Ovaj film je samo u Hrvatskoj pogledalo preko 15 milijuna ljudi, što nije ni čudo s obzirom da su u njemu glumile doista velike svjetske face. Tako se u ulozi Ivana Vlade pojavljuje karizmatični ćelavac Yul Brynner, Orson Welles glumi četnika, Franco Nero je Kapetan Michael Riva. Od 'naših' u filmu smo mogli vidjeti Milenu Dravić kao Nadu, Ljubiša Samardžić je bio Novak, Bata Živojinović kao Stole, a Boris Dvornik kao Stipe. Film je bio nominiran za Oscara za najbolji strani film.

Most (rež. Hajrudin Krvavac, 1969)

Ova ratna drama jedan je od najinteresantnijih partizanskih filmova, jer prati priču o graditelju anonimnog mosta koji se, kako bi osujetio neprijatelja, nađe u situaciji u kojoj mora uništiti svoje životno djelo. Diverzanti naravno uspiju osujetiti neprijatelja, ali cijena u životima i gledateljskim suzama i dalje se čini previsoka. Jedno od remek djela partizanskog filma. Od glumaca tu je opet Bata kao Major Tigar, Boris Dvornik je diverzant Zavatoni, tu je i Relja Bašić kao Sova… Film koji kvalitetom nadmašuje mnoge svoje slavnije parnjake.

Sutjeska (rež. Stipe Delić, 1973)

Nijemci nisu ništa naučili iz 'Bitke na Neretvi' pa su u 'Bitci na Sutjesci' krenuli u potpuno uništenje partizanskih snaga na čelu s Josipom Brozom-Titom. Delić je ovaj film, jedan od najskupljih u povijesti cjelokupne jugoslavenske kinematografije, napravio kako bi se proslavila trideseta obljetnica uspješnog odbijanja njemačkog napada. Povijesno gledano, bitka na Sutjesci bila je prijelomna točka rata, nakon koje su partizani krenuli u čišćenje okupatora, a kronološki je smještena nakon bitke na Neretvi.

A da se mislio ozbiljno očito je čim se vidi kako je Tita glumio slavni Richard Burton. Tu su naravno i 'lokalni' partizani: Ljuba Tadić kao Sava Kovačević, Bata Živojinović kao komandant Nikola, Milena Dravić je Vera, a tu su bili i Ljubiša Samardžić te Boris Dvornik.   

Partizanska eskadrila (rež. Hajrudin Krvavac, 1979)

Jedan od posljednjih velikih partizanskih filmova, slabo vezan uz priču o nastajanju prve partizanske avijacije, 'Partizanska eskadrila' film je koji očito pati od dječjih bolesti. Neuvjerljivi dogfightovi

prikazani (preočitim) modelima uočljiv su element slabije produkcije koja obilježava cijeli film. Filmu za potpuno uživanje nedostaje dovoljno realnih eksplozija, specijalnih efekata i avionskih akrobacija, stvari koje bi trebale biti standardne u ovoj vrsti filma. Unatoč tome, glumci su vrlo dobri, pa tako imamo Bekima Fehmiua kao Majora Dragana, Bata glumi pilota Vuka, a Ljubiša je Žare. Iako inferioran 'Sutjesci' i 'Neretvi' ovaj je film i dalje dovoljno zabavan da zaurlate 'Ožeži Vuče!'.

Izvan konkurencije

Ne okreći se sine (rež. Branko Bauer, 1956)

Koliko je samo suza prolio ovaj film nije moguće nabrojati. Iako nije pravi partizanski film,

vjerojatno je jedan od najboljih ratnih filmova ikada snimljenih. Nije riječ o strogo rečeno partizanskom filmu, jer u njemu nema mitskih masovki koje obilježavaju cijeli žanr, već je riječ o melodrami smještenoj u ratno doba. Ovaj dirljivi film prati partizana koji se vraća u rodni kraj kako bi posjetio sina koji ga se jedva sjeća. Užasnut shvaća kako je sin odgajan da mrzi partizane te ga odluči prebaciti na slobodan teritorij. Kako bi to uspio mora izbjeći brojne njemačke patrole. Djelo koje morate gledati jedino i isključivo uz gomilu unaprijed spremnih maramica.

Nazvati ovu listu kompletnom bilo bi jako nepravedno, jer smo svjesno morali preskočiti neke odlične filmove. Uostalom, tko može zaboraviti 'Valter brani Sarajevo', 'Bitku za ranjenike', 'U gori raste zelen bor'...? Najbolje bi bilo da ovu listu shvatite kao početnicu za predivan, mecima izrešetan žanr partizanskog filma, granu filmografije u kojoj, za razliku od nogometa, sve traje devedeset(ak) minuta, ali Nijemci na kraju uvijek izgube!