VIDEO: Neću o Hrvatskoj 90-ih i otporu prema meni

Ne želim o tome uopće razgovarati. Ja sam svoj život uvijek živio pošteno. Moje je da radim svoj posao što bolje mogu, kaže Šerbedžija.

Zagreb ovih dana ima neizmjernu čast ugostiti velika filmska imena i to zbog 3. festivala židovskog filma. Osim počasnog predsjednika Festivala, uglednog producenta Branka Lustiga, u Zagreb je na predstavljanje svog filma 'Uspomene jednog bjegunca' došao i glumac Rade Šerbedžija. Unatoč velikim obavezama, hrvatski glumac s američkom adresom našao je vremena odgovoriti i na nekoliko naših pitanja.

Vanessa Redgrave često se spominje kao osoba koja Vas je otkrila američkoj publici i koja Vam je pomogla u realizaciji Vaše inozemne karijere. Koliko u tome ima istine?

- Vanessa je meni u životu puno pomogla time što smo postali veliki prijatelji i gotovo dio obitelji  Inače smo radili skupa u dvije predstave, što se tiče nekih projekata, i uživao sam u tome jer je ona jedna od najvećih glumica, odnosno glumaca općenito, na svijetu. Što se tiče mog odlaska u Ameriku, odnosno mog ulaska u američki film, tu moja Vanessa nije imala mnogo udjela jer ona to ni ne radi. Tu mi je najviše pomogao film 'Before the rain' koji sam napravio, a onda se iza tog filma sve odvijalo u mojoj karijeri. Dakle, to je istina o tome.

Koje biste filmove izdvojili kao Vama najdraže, na koje ste od njih najponosniji?

- Volim jako film 'La tregua' Francecka Rosija, zatim 'Snatch', to je bio dobar film koji je odjeknuo za mene i moju karijeru. Ljudi su ga primijetili, postao je, 'ajmo reći, kultni film. Morao bih reći 'Svetac', jedna od mojih velikih, glavnih uloga. I to je bilo značajno na neki način.

U Hrvatskoj je 90-ih bio značajan otpor prema Vašem liku i djelu u Hrvatskoj. Osjeća li se taj otpor i danas?

Rade Šerbedžija Photo Ivana Magdić

- Ne želim o tome uopće razgovarati. Ja sam uvijek živio svoj život iskreno, pošteno i tako i dalje živim. Oko nas se događaju uvijek razne stvari, pa čak i ratovi koje nismo željeli i zbog kojih smo bili nesretni, kao i mnogi ljudi. Moje je da radim svoj posao što bolje mogu. Ja se dobro osjećam u ovom gradu i u ovoj zemlji, s tim što živim vani već dugi niz godina.

Gdje će se skrasiti Rade Šerbedžija jednog dana kada se, kako se to kaže, ugase svijetla pozornice, kad odlučite da je kraj, kada odlučite da ćete se smiriti?

- Prije svega, ja se neću nikada smiriti. Zašto bih se smirio? Čovjek je zapravo tako prokleto mlad, kako kaže Tin Ujević, do kraja. Što je to, recimo, 70 godina? Ili 60? To je šest puta dječak od deset godina, treba i tako razmišljati. Ono osnovno, što je važno, jest da čovjek moli Boga da mu da zdravlja, da se ne razboli teško. Onda je to bolest, to nije starost, tako da ja još uvijek pamtim Lovru Matačića koji je s 85 najljepše dirigirao onim zamasima kao veliki ranjeni lav. Dakle, sve ovisi o čovjeku, kako se on osjeća.

Dobro, ali gdje biste voljeli danas-sutra živjeti. Je li to Amerika, Hrvatska, Srbija?

- Vjerojatno tamo gdje žive one kojima sam najpotrebniji. Moja žena, moja djeca. U njihovoj blizini.

Fotogaleriju pogledajte OVDJE, a video prilog OVDJE.