Autor: Nikolina Pavleković AUTOR Nikolina Pavleković
FOTOGRAF Ivana Magdić
SNIMATELJ Tomica Vrbat

IZA SCENE

9. OžUJKA 2009. 23:01h

VIDEO: Pipsi otkrili kako stvaraju dobru 'mjuzu'

Tekst

Video

Oduvijek ste se pitali kako to izgleda i što se sve događa na tonskoj probi jednog benda. Saznajte od Pipsa!

Pips, Chips & Video Clips otkrili su što se događa na tonskoj probi njihovog benda. Dubravka Ivaniša, frontmana benda, obasjali smo svojim zasljepljujućim reflektorom u videoprilogu, a nenametljivog klavijaturista Zdeslava Klarića stisnuli u kut garderobe dok nam nije sve priznao.

Inače su tonske vrlo problematične stvari. Ova ovdje nije problematična i zapravo je samo ''fine tuneing'' većinom, u ovim okolnostima, tako da nema nekog spektakla. S druge strane, neke stvari se korigiraju - kao i kod svih ostalih izvođača - kad su u dvorani ljudi, jer onda neke frekvencije dobivaju konačnu definiciju. Ne možeš ih napraviti u praznoj dvorani, ali to za sve vrijedi.

Dubravko Ivaniš

- Tonska proba počinje najčešće puno prije nego što gospoda koja će te večeri svirati dođu na mjesto na kojem se ona održava, dakle kad se glazbenici nađu u neko dogovoreno vrijeme na mjestu gdje su im instrumenti. Onda se to sve kupi, trpa, donosi, iznosi, slaže po stageu... Znaju proći sat, dva, kako kada. To se sve postavi i zatim još kablira. Uglavnom, sati prođu prije nego se uopće ide miksati prvi ton bubnja, a to onda još ovisi o prostoru gdje se svira i tehničkim poteškoćama koje mogu probu produljiti na dva, tri sata trajanja – kazao nam je Zdeslav ističući kako idealna tonska proba traje oko jedan sat.

Naravno, ima tu još dosta faktora koji utječu na trajanje probe, a najviše problema mogu stvoriti upravo ljudski faktori. Tehničke poteškoće ne probi znaju uzrokovati međuljudske poteškoće, no s vremenom svi nauče da to tako biva, pa se još od prvog trenutka pripreme na snošljivost i strpljenje. Zna koštati živaca, ali ne mora.

Redoslijed naštimavanja instrumenata je ustaljen; kreće se uvijek od bubnja, pa bas, pa gitare, koliko ih ima - električna, akustična, zatim synthevi i uvijek na kraju vokali.

- Najbitniji je bubanj. On je temelj zvuka i obično se kaže da ako si od bubnja sve dobro posložio, dalje sve ide glatko. Ali, ovisi od slučaja do slučaja. Može zaštekati na bilo kojem od instrumenata. Zeznuto zna biti ako bend ima akustičnu gitaru ili više takvih instrumenata koji se ne priključuju na struju, nego sve ide preko mikrofona. Na primjer, neki etno-bend; to je jako osjetljivo – napominje Zdeslav i dodaje kako su njegov instrument klavijature najmanji problem jer se naštimaju za pet, deset sekundi!

Lako toncima sa Zedslavom kad je tako! No, i on je čuo za klavijaturiste koji su svojim toncima noćna mora. A tko su ti famozni tonci i koja je njihova uloga?

Iskustvo te vodi na način da u određenim okolnostima dobiješ najviše moguće. Često svramo u katastrofalnim uvjetima gdje tonca na pultu molim jel možemo mi dobti ocjenu dva i ja mislm da je to u nekim okolnostim - ocijena dva za zvuk - fantastično jer su svi ostali za jedan. Prema tome, nekad sam zadovoljan sa dvojkom, a ne sjećam se baš da smo zvučali za jedan, zato što smo dovoljno iskusni da se postavimo tako da publika ne pati, odnosno da pati što manje...

Dubravko Ivaniš

- U ovom je konkretnom slučaju velika, tonac je nama zapravo polučlan benda jer imamo stvarno hrpu instrumenata; bas, bubanj, dvije električne, akustičnu gitaru, dva syntha, kompjutor, a tu su i glavni vokal, dva prateća vokala – to je hrpetina kanala i rijetko je slučaj da ti to namjestiš na tonskoj i da je onda to to kroz cijeli koncert. Uvijek nešto treba mijenjati za vrijeme samog koncerta, tako da je uloga tonca izrazito bitna. Mi svih ovih godina vodimo sa sobom većinom jednog te istog tonca na sve koncerte jer ti se može dogoditi da završiš u raznoraznim selima, rupama, raznoraznim akustičnim i tehničkim uvjetima s pripadajućim problemima i onda tonac mora biti stvarno izrazito sposoban da iz svakog prostora i svih mogućih tehničkih uvjeta izvuče neki maksimum da se na kraju svi skupa bolje osjećamo na stageu, jer, što je nama lošije, lošije će biti i publici.

Većina bendova nema svoje tonce, ali ako imaju manji broj instrumenata, mogu si dopustiti da im se za zvuk brine ''kućni'' tonac u prostoru u kojem nastupaju i znati da ne riskiraju previše. Uostalom, kako članovi benda uopće znaju kako se zvuk koji proizvode čuje iz publike?

- Ne možemo nikako znati, možemo samo procijeniti po onome što nam ljudi govore, a onda to ovisi o tome koliko imaš povjerenja u nečiji ukus. Ono što mi čujemo gore na pozornici, jest ono što čujemo iz monitora koji su na stageu. Na njima svaki od članova benda sam sebi podešava koliko mu čega treba, ali u većini slučajeva, ako je neki razglas solidan i ako su uvjeti ok, ako se mi čujemo kako želimo i volimo, onda na van najčešće izlazi dobar sound i ne mora mi nitko ni reći da je bilo dobro. Skuži se po reakciji publike!

E, publika, publika… Ona nije tamo samo da bi reagirala na muziciranje svog više ili manje ljubljenog benda. Zna se da sve to mnogo drugačije zvuči ovisno o popunjenosti prostora. Zato se dečki uvijek i tješe: Kad dođu ljudi, kad se popuni, upit će zvuk pa će biti sve u redu...

VIDEO: Pipsi otkrili kako stvaraju dobru 'mjuzu'