VIDEO: Srce dajem umjetničkoj fotografiji

Fotografije kalifornijskog umjetnika jesu predivne, no aparati kojima ih snima su... recimo samo da su dojmljivi.

Nakon početnog oduševljenja digitalnom fotografijom, sve se više ljudi vraća klasičnoj, analognoj kameri. Neki se u potrazi za smislom vraćaju i mnogo dalje u prošlost. Jedan od njih je i Wayne Martin Belger, rođen u Kaliforniji, koji se u životu bavio svime i svačime, da bi ga naposljetku zvali umjetnikom. Malo je reći da se Belger bavi fotografijom. On studiozno pristupa subjektu svojeg rada, upoznaje ga i tek nakon što stekne predodžbu o tome kako bi trebala izgledati fotografija koja bi predstavljala što točniju sliku te osobe, Belger kreće u potragu za materijalima od kojih će izraditi kameru. Ako prvo navedemo njegove riječi ''želim posvjedočiti strahotama stvaranja i ljepoti

Fotografija snimljena kamerom 'Treće oko' Photo boyofblue.com

propadanja i biti u izravnoj vezi sa subjektima svojih fotografija", možda će biti lakše prihvatiti činjenicu da on u toj svojoj potrazi poseže ne samo za drvom i metalima, već i za ljudskim ostacima.

To je ona kutijica s malom rupicom

Da se malo odmorimo od početnog šoka, vratimo se na izradu kamere. Belger se u svom radu koristi primitivnom verzijom camere obscure, komoricom bez leće u koju svjetlost ulazi samo kroz sićušnu rupicu s prednje strane. Slika objekta koji se na taj način fotografira projicira se obrnuta na unutarnje stijenke komore, zaštićene od prodora svjetla iz drugih izvora. Ako se unutrašnjost kamere obloži fotografskim papirom ili nekom drugom foto-osjetljivom podlogom, nastaje fotografija jedinstvene ekspresivnosti. Komora praktički može biti veličine zgrade, a s obzirom na udaljenost rupice u odnosu na foto-senzitivnu podlogu, određuju se adekvatni promjer otvora i duljina ekspozicije. Jednostavnu cameru obscuru svatko od nas može sam izraditi i eksperimentirati kombinacijama varijabli koje, u najboljem slučaju, svojom ljepotom nagrađuju autora.

Fotografija je dio njega, fotoaparat je od tuđih dijelova

- S takvom fotografijom isti zrak koji dodiruje moj subjekt, dodiruje i fotografsku emulziju na filmu - kaže na svojoj službenoj stranici Wayne Martin Belger s početka priče - Ono što dobivaš jest neizmanipulirana istinska reprezentacija djelića svjetlosti i vremena, čista refleksija onoga što u

'Nedodirljiva' camera obscura Waynea Martina Belgera Photo boyofblue.com

tome trenutku jest (naravno, o dužini ekspozicije ovisi o koliko se točno ''kratkom'' trenutku u radi).

Dakle, Belger sam izrađuje kamere za svoje projekte. Konkretni materijali koje pritom običava koristiti su aluminij, titan, bakar, mesing, bronca, rog, bjelokost, kost, ljudska kost, ljudske lubanje, ljudski organi, formaldehid, HIV-pozitiva krv... Pa je li u ovoj priči opskurna kamera ili njegove namjere? Najbolje da prosudite sami na nekoliko reprezentativnih primjera.

Srce

Ova kamera konstruirana je kako bi zabilježila tijela trudnica i pomogla Belgeru da raščisti sam sa sobom činjenicu da mu je brat blizanac umro pri porodu. Naziv kamere ne proistječe iz nekog od prenesenih značenja koja se nude sama od sebe, već od činjenice da se unutar komore nalazi srce mrtvorođenčeta (1. to je pravo ljudsko srce, 2. ne, to nije srce njegova brata, već izložak s odjela anatomije koji je Belgeru donirao vlasnik neke galerije). Ekspozicija traje 10 minuta.

HIV – pozitivna kamera

Pod nazivom ''Nedodirljiva'' krije se kamera čiji je sastavni dio HIV-pozitivna krv. Dvije crpke koje se nalaze sa svake strane kamere neprestano pumpaju krv koja prolazi ispred otvora za svjetlost i

'Treće oko,' camera obscura Waynea Martina Belgera Photo boyofblue.com

tako stvara crveni filter. Belger je ''Nedodirljivu'' stvorio kako bi njome zabilježio fizionomiju ljudi koji boluju od AIDS-a, a krv mu je darovao njegov prijatelj koji je također bolestan. Nema baš mnogo ljudi koji ovaj primjerak rado uzimaju u ruke, no fotografije koje njegovom upotrebom nastaju, predivne su.

Treće oko

Kamera ''Treće oko'' (naslovna fotografija) najbolji je primjer za tvrdnju da kao komora za cameru obscuru može polužiti praktički bilo koja ''kutija''. Zašto se Belger odlučio da to bude baš 150 godina stara lubanja 13-godišnje djevojčice i ništa drugo, može eventualno biti pitanje u nekom sudskom procesu. Navodno je dizajnirana da bi zabilježila ljepotu propadanja – što je istovremeno jako prikladno i izuzetno neprikladno, a načinjena je (osim očitog) od aluminija, titana i srebra, a završni sjaj joj daje drago kamenje kojim je optočen ukras oko otvora za svjetlo.

Degutantno ili prekrasno? Možda se Belger u svojoj slijepoj težnji da se što više približi subjektu svoje fotografije udaljio od nečeg drugog – zdravog razuma. Možda je samo inovativan umjetnik, neobičnog senzibiliteta i jedinstvenog izričaja. Na vama je da odlučite. Naša je preporuka i molba da se u konstruiranju svojih kamera ograničite na savjete iz priloženog videa.