VIDEO: Tomi Novak predstavlja BLUES GITARU - Glazba - Scena

Tjedan po tjedan upoznajemo vas sa svijetom glazbala i njihovim sviračima. Specijalitet dana je akustična blues gitara.

Kakav je akustična gitara instrument i kako zvuči kad je tjerate da pjeva blues? Što možete očekivati ako se upustite u glazbene vode i pokušate njima broditi na kontrabasu, veslajući svojom dragocjenom gitarom? Kamo vas sve mogu nanijeti valovi nemirnog života osobe koja pokušava živjeti od svoje glazbe? Znamo, o znamo, znamo da akademsko obrazovanje ne škodi, ali još jednom – odgovor na pitanje je li to nužno da bi se uživalo u nečemu što doista volite – dajte amo. I eto, Tomi Novak, student treće godine filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, blues gitarist, basist, jazzer, samouki kontrabasist i još topli član Afiona, nudi vam svoje iskustvo…

Navodno o bluesu

Blues je nastao negdje početkom dvadesetog stoljeća, nitko ne zna kako točno. Navodno je crncima bilo zabranjeno svirati. Kako su radili na poljima i dovikivali se, iz toga su se postepeno izrodile takozvane work songs/shout blues. Onda je negdje 15-ih, 20-ih godina prošlog stoljeća američka vlada pokrenula neki projekt; moglo se kupiti gitaru za dva, tri dolara tako da su si je i siromašni crnci mogli priuštiti. Tako se rodila ta jedna posebna vrsta blues svirača na gitari i usnoj harmonici koji su pjevali o svojim nesretnim ljubavima, svojoj gladi, potrebi za domom. Bilo je svirača koji su radili dok se gradila pruga; oni su radnicima pružali nekakvu utjehu u životu. Ali u ono vrijeme blueseri nisu svirali samo blues - to su kritičari nazvali bluesom - oni su svirali čak i operete i nekakve stvari koje su bile popularne među bijelcima. Javile su se te face poput Roberta Johnsona, Blind Willija Johnsona, Blind Reverenda Garryja Davisa… I onda se iz spoja tog bluesa i klasične gitare rodio fingerstyle kojeg danas ''furaju'' Tommy Emmanuel, Woody Mann… I to je danas nešto još ljepše…

- Prvu žicu sam okinuo negdje s četrnaest godina. Onda sam 'zabrijao' da ću svirati bas pa sam ispilio gitaru da bih si napravio bas iz nje. Ali kako sam je pilio, tako sam je 'uneredio' pa to više nije bila ni gitara ni bas gitara. Poslije sam upoznao Marija Šenicu, on me je uveo u taj svijet country bluesa. Preko njega sam počeo svirati stare aranžmane. Poklonio mi je čak i jednu staru gitaru koju poslije četvrtog praga nisi ni mogao stisnuti jer je bilo dva centimetra od praga do žice. I tako sam počeo, recimo da sam s 15 godina počeo svirati gitaru i svakodnevno vježbati – kaže Tomi.

Glazbenik iz inata

Iako su mu braća redom akademski obrazovani glazbenici, Tomislav nikad nije išao u glazbenu školu. Rekli su mu da nije talentiran, otac je od njega želio napraviti ''slobodnog poduzetnika, vojnika ili svećenika'' pa je on u inat vježbao s još većim žarom. Kad je imao negdje osamnaest godina, bio je na koncertu Woodija Manna u Zagrebu i oduševio se. Imajte na umu da je Tomi bio izuzetno povučen mladić, a ipak je prišao Woodiju i zamolio ga da pokuša svirati na njegovoj gitari.

- To je bilo jače od mene, to je bilo fakat jače od mene. Kad sam čuo izbliza čovjeka koji je u rangu Garryja Davisa… Garry Davis me izvukao iz svih mojih nesreća, ta glazba me baš preporodila. I onda kad sam čuo da netko to svira, ustao sam prvi i pljeskao i plesao i tako me primijetio. Poslije sam rekao da moram probati njegovu gitaru jer ono, prvi puta sam vidio 'pravu' gitaru i 'pravog' čovjeka koji to svira i onda sam ga zamolio da mi je malo da, odsvirao to što sam znao i on je rekao da je to super!

Učio od koga je stigao

Blues nije sama tuga, blues je jedna pobjeda nad boli jer oni pjevaju kao: moja me draga ostavila, ali ja sjedim na vrhu svijeta. Imam blues, imam svoju gitaru, sviram i ne može mi nitko ništa dok imam sebe i gitaru. Mogu i otići nekamo daleko, gitaru ću ponijeti i to je to.

I od tad je Tomi 'slijedio' Woodija po koncertima, išao k njemu na seminare, a Wooddy ga je povezao s još nekim vrsnim svjetskim gitaristima – izdvojimo samo Petea Fingera - kod kojeg je također učio. A sve je počelo u jednom Caritasovom kontejneru iza crkve na Prečkom gdje su klinci osnovali bend 'Krug lutaka'. Krug je prekinula vojna obaveza, ali došli su drugi bendovi poput 'Blue caffea', 'Noumenona' i 'Fri fla flu-a' i druge ljubavi, poput jazza. Tomislav trenutno svira u 'Little Pigeon's ForHill Blues Bandu', Martina Brnetić kvartetu, Afionima, Solaru…

- Uspješan sam koliko sam sebi uspješan i koliko vidim po ljudima da im se sviđa ono što čuju. Nisam neki svjetski, čak ni poznati hrvatski gitarist, ali to nije ni važno; važno je to što mislim da mogu taj blues prenijeti u glazbu i da ona stvarno zvuči 'blues' - kaže Tomi.

A zvuči li? Provjerite u priloženom videu: Tomi Novak predstavlja BLUES GITARU.

A zatim pogledajte i poslušajte još i:

Borna Šercar predstavlja BUBNJEVE.
Tomislav Goluban predstavlja USNU HARMONIKU
Nikola Zver predstavlja ROG
Zdenko Ivanušić predstavlja SAKSOFON.